Zanimljivosti

U našem mjestu baka Jela bila je sinonim za neimaštinu. Živjela je u maloj kući od nepečene cigle, onoj što ljeti miriše na prašinu, a zimi na vlagu i jeftini ugalj.

Moj otac je u selu bio poznat kao "čovjek od kamena". Nikada ga nitko nije vidio u kavani, nikada nije kupio nove cipele dok se stare ne bi doslovno raspale, a svaka marka ili euro u našoj kući prevrtali su se tri puta prije nego što bi se potrošili.

Moja majka je bila žena koja je sve tajne svijeta nosila u naborima svoje crne marame. Bila je tiha, radišna i uvijek nekako odsutna, kao da joj je duša stalno na nekom drugom mjestu, dok joj tijelo obavlja teške seoske poslove.

Svi su slavili „veliki povratak“ moga brata, a ja sam bila ona koja je deset godina brisala suze našim roditeljima

Svi su u selu bježali od „lude Mare“, a kad je umrla, u njezinu dvorištu se okupila kolona koju nitko nije očekivao

Rekli su da sam sahranila sina… ali istina je bila mnogo strašnija nego što je iko mogao zamisliti

Svi su mislili da je kuća zajednička, a onda je majka pred svima izvadila „crnu bilježnicu“

Svi su slavili mog brata „direktora“, a ja sam bila samo „obična radnica“ – dok nije došao dan naplate

Mislili su da sam samo „siromašna cura iz grada“, a onda je svekrva otvorila sef koji je otac godinama čuvao