Budući je Angelo fotograf, dok je pregledavao obiteljske fotografije koje je tijekom godina načinio, uočio je nekoliko fotografija svojih roditelja, koje će uvijek pamtiti prema načinu na koji su ga ispraćali iz kuće.
Napravio je obiteljski album kojim je uhvatio esenciju onoga što su njegovi roditelji bili, dobri ljudi koji su voljeli svoju djecu.
“Otkako pamtim, moji bi roditelji uvijek došli do kućnog praga, s kojeg su mi zajedno mahali, svaki puta kada sam odlazio iz našeg doma”, napisao je Angelo.
“Nikada se nismo pozdravili u kući, uvijek su me ispratili do vrata ili automobila”
“Ne znam kada sam tačno shvatio kako će takav ispraćaj biti i posljednji i da će, jednog dana, sve biti drugačije”
“Nakon što je tata umro, moja ga je mama oplakivala. Bilo joj je teško jer je izgubila čovjeka s kojim je provela 63 godine života. On je bio njezina srodna duša”, opisuje Angelo.
“Otkada je mama umrla ta kuća više nije ista. Dok su bili živi, što god mi se događalo u životu, bio je to dom u kojemu sam se osjećao sigurnim”, iskren je fotograf.
“Mama i tata su oboje zašli u osamdesete. Tih sam ih dana posjećivao više no prije, dva puta sedmično i uvijek sam nosio svoj fotoaparat. Znao sam kako moram zabilježiti naše zajedničke trenutke”, pojasnio je kako su nastale fotografije.
“Kada sam pregledavao fotografije, nakon što njih više nije bilo, pronašao sam čitav niz na kojima me njih dvoje uvijek ispraćaju”.
Kako je i sam Angelo udovac, dobro je razumio svoju majku, koja je ostala sama. Nije ga iznenadilo što je preminula ubrzo nakon gubitka supruga.
Ovo dvoje podiglo je 11 djece, od kojih je Angelo najmlađi. Roditelji na ispraćaju album je koji govori o tome ko su bili ovi ljudi, ali i kakva su im djeca.
Primjedbe