Kad sam otišla u mirovinu, kći me zamolila da joj dam svoju mirovinsku karticu, rekla je da je uzima na mjesec dana dok je njezina prijateljica ne zaposli. Ali tada nisam ni slutila da je sposobna za tako nešto.

Djeca sam odgajala sama cijeli život. Stariji sin je odlučio pokušati raditi u inozemstvu, otišao je i uspio se tamo zaposliti. Bila sam jako sretna zbog njega, pa sam polagala velike nade i u kćer. No nakon škole, kćer nije pokazivala previše volje da upiše fakultet. Rekla je da joj treba godina dana da se odmori i pripremi za daljnje obrazovanje.

Te godine počela je izlaziti s nekim dečkom, a za školovanje joj više nije bilo stalo. Dakle, o fakultetu više nismo ni pričali.

Ubrzo se udala za tog dečka, preselila se živjeti kod njega i svekrve. No bračni život im nije išao. Dečko je volio izlaziti, varao ju je i nije htio ni čuti za djecu. Nakon dugih svađa i skandala, kći ga je napustila. Nakon razvoda, kćer je prošla kroz težak životni period, jako je patila. Ostala je bez muža, bez obitelji, nije imala ni posao ni obrazovanje.

Predložila sam joj da se obuči za krojačicu, kako bi nekako mogla zarađivati novac. Ali kći je pronašla lakši način za rješavanje svojih problema – počela je piti. Dovodila je kući svoje prijateljice koje su bile slične njoj. Zatim je počela dovoditi i muškarce kući.

Već sam bila u mirovini, i tada me kći zamolila da joj dam svoju mirovinsku karticu.

Rekla je da je uzima na mjesec dana, dok je njezina prijateljica ne zaposli. Ali prošla je već godina dana, a kći mi još uvijek ne namjerava vratiti karticu.

Živi od moje mirovine, a ja moram prati podove u ljekarni da bih imala nešto za jesti. Sinu nisam ništa rekla. Sramim se zbog kćeri pred njim, on misli da je kod nas sve u redu. A uopće: bojim se da, ako sin sazna istinu, odnos između njega i sestre će se jako pokvariti. Ne želim dodatne sukobe u obitelji.