Svekrva nas je pozvala na vikendicu da sredimo. Noću sam čula njen razgovor sa zaovicom. Ujutro sam to ispričala mužu, a on mi je rekao da odemo odatle.

Nina je već treću godinu u braku s Toljom. Žive u gradu, u vlastitom stanu. Sa svekrvom se dobro slažu. Pa i zašto ne bi, kad ona živi u svojoj kući na selu. Svako proljeće Marija Stepanovna poziva mlade da joj pomognu s imanjem: očistiti dvorište nakon zime, prekopati vrt, zasaditi, zaliti… Ove godine Tolja se pobunio:

– Zašto da se lomimo na tvom vrtu kad sve možemo kupiti u trgovini!

Ali majka se pravila uvrijeđenom, kao da sin ne želi pomoći majci. On je popustio. Stigli su kod nje u subotu.

– A gdje su Galja i njen muž? Zašto nisu došli? – pitao je Tolja za sestru.

– Pa, uhvatila je neki virus, boji se da nas ne zarazi – odmahnula je svekrva. Tolja joj nije povjerovao jer njegova sestra rijetko dolazi pomoći majci, ali nije se želio raspravljati. Mladi su otišli raditi u korist Marije Stepanovne. Radili su do mraka. Večerali su. Zatim je svekrva zamolila snahu da opere suđe, govoreći da se danas ne osjeća dobro.

Umorni i iscrpljeni, Nina i Tolja su otišli spavati. Muž je odmah zaspao, ali Nina nije mogla zaspati. Telefon je zazvonio.

– Ma već spavaju. Pola posla su napravili, sutra će završiti ostatak. Još ću Ninu natjerati da opere podove… A ti dođi sljedeći tjedan. Odmorit ćeš se, razveselit ćemo se, ispeći ćemo roštilj… Ne, neću zvati Tolju i Ninu… Pa ti si moja kći, o tebi brinem, a Nina mi je snaha, zašto bih se o njoj brinula?..

Ujutro je Nina ispričala mužu razgovor koji je prisluškivala.

– Spremi se, idemo kući – rekao je Tolja ženi.

– Toljenka, Ninice, kamo idete? Pa još pola posla nije obavljeno? Vrt još niste iskopali – zabrinuto je rekla svekrva.

– Neka Galja i njezin muž dođu za tjedan dana i rade umjesto roštiljanja. Mi više ovdje nećemo prstom maknuti – odgovorio je sin.

Tolja i Nina su sjeli u auto i otišli.