Kako je dan odmicao, majka je izvadila novu dječju odjeću kupljenu prije nekoliko tjedana. Otvorila ju je — i ostala bez daha od užasa. 😨

U zoru se prolomio dječji plač — kao da je noć sama pjevala svoju bol. Novorođenče je plakalo očajnički, zidovi su se tresli, zrak je bio napet. To nije bio običan plač, nego pravi krik za pomoć, koji je slomio majčino srce.

Beba je cijeli dan neprestano plakala: očajna majka odlučila je provjeriti kombinezon i užasnula se onim što je vidjela.

Pokušala je sve: nježno milovala bebino lice, šaptala umirujuće riječi, hranila je — ništa nije pomagalo. Svaki pokret donosio je bol, a plač se pretvarao u vrisak.

Kada je otvorila kombinezon, među šavovima su svjetlucale male metalne iglice. Dodirnula ih je — i odmah povukla ruku. Hrđave iglice su pri svakom pokretu grebale nježnu bebinu kožu.

Odjednom je sve postalo jasno: to nije bio običan plač, već vapaj u boli.

Majka je s užasom primijetila male ranice, crvene točkice, prve znakove upale. Srce joj je stalo — je li se infekcija već proširila?

Drhtavim rukama skinula je odjeću i pojurila u bolnicu.

Liječnik je ostao zatečen: ogrebotine, tragovi hrđe — sve to je moglo izazvati ozbiljne posljedice. Odmah su stavili zavoje, uzeli uzorak urina i krv za analizu.

Srećom, ozljede su bile površinske, infekcija se nije razvila — ali nedostatak kontrole kvalitete mogao je dovesti do velike tragedije.