Komšija se vratio iz Njemačke nakon dvije godine i odjednom "zaboravio" naš jezik, a onda ga je majka pred svima podsjetila ko je

Svi smo znali Miru. Otišao je prije dvije godine, s jednim koferom i dugom u lokalnoj prodavnici. Otišao je trbuhom za kruhom, a mi smo ga ispratili kako dolikuje – uz harmoniku i obećanje da nas neće zaboraviti.

Međutim, kada se ovog ljeta parkirao ispred kuće, to više nije bio onaj naš Miro. Izašao je iz auta u bijeloj košulji, s naočalama koje nije skidao ni kad uđe u hlad, i s nekim čudnim, ukočenim osmijehom.

"O, zdravo komšije, kako se to kod vas kaže... wie geht es?" upitao je dok smo sjedili ispred prodavnice. Gledali smo se u čudu. Dvije godine u Minhenu, a već mu "fale riječi".

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Cijelo poslijepodne je pokušavao da priča mješavinom njemačkog i našeg, lomeći jezik i praveći se da ne može da se sjeti naziva za obične stvari. "Možete li mi dati onaj... Wasser? Kako vi to kažete, tekućina za piće?" govorio je, dok smo mi kolutali očima.

Vrhunac je bio na zajedničkom ručku kod njegove majke, stare tete Mare. Okupila se rodbina, mirisala je sarma, a Miro je sjedio na čelu stola i prigovarao: "Ovdje je sve tako... langsam, sporo. Kod nas u Njemačkoj je sve na Termin. I ova hrana, previše je to... kako se kaže... fettig, masno."

Teta Mara je šutila, sipala mu supu i gledala ga onim svojim mudrim očima. Trpila je njegovo prenemaganje dok Miro nije počeo da objašnjava stricu kako se na njemačkom kaže "poštenje" i kako mi ovdje to ne razumijemo.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Tada je Mara polako spustila kutlaču, obrisala ruke o kecelju i rekla glasom koji ne trpi prigovor:

"Slušaj ti, moj 'Nijemcu'. To što si dvije godine čistio kafiće po Minhenu ne znači da ti je mozak ispran pa si zaboravio gdje si prve korake napravio. Jezik se ne zaboravlja za dvije godine, zaboravlja se obraz ako ga čovjek nema."

Miro je pokušao nešto da kaže na njemačkom, ali ga je ona prekinula:

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

"I nemoj mi tu 'vacerati' i 'terminati'. Ako si zaboravio kako se kaže voda, marš vani pa pij iz potoka kao što si pio kad si bio dijete! Dok sjediš za mojim stolom i jedeš moju sarmu, pričat ćeš onako kako sam te ja učila, ili ćeš ostati gladan. Nisi ti postao gospodin tamo, samo si postao stranac samom sebi."

Muk koji je uslijedio mogao se sjeći nožem. Miro je spustio pogled, pocrvenio do ušiju i nakon nekoliko sekundi tiho, na najčišćem našem jeziku, izustio: "Daj mi, majko, još malo te sarme, stvarno je najbolja."

Svi smo se nasmijali, a teta Mara mu je nasula pun tanjir. Lekcija je bila naučena. Možeš ti otići na kraj svijeta i naučiti deset jezika, ali ako zaboraviš onaj kojim te majka zvala da uđeš u kuću, zapravo si se izgubio, a ne uspio.