KOMŠIJE SU GA SLAVILE KAO "MOMKA ZLATNOG SRCA": Svaki dan je nosio cekere penzionerima, a niko nije sumnjao šta zapravo radi dok oni ne gledaju

KOMŠIJE SU GA SLAVILE KAO "MOMKA ZLATNOG SRCA": Svaki dan je nosio cekere penzionerima, a niko nije sumnjao šta zapravo radi dok oni ne gledaju

U naselju gdje su većina stanara bili penzioneri, mladić po imenu Igor bio je pravo osvježenje. Uvijek nasmijan, u sportskoj opremi, trčao je uz stepenice noseći teške torbe iz prodavnice baki Desanki ili djedu Peri. "Ništa, ništa, djedo, samo vi odmorite, ja ću to uznijeti," govorio bi dok bi odbijao ponuđenu kafu.

Svi su ga u ulazu hvalili. Roditelji su ga navodili kao primjer svojoj djeci. Ali, Igor je imao jedan poseban "dar" – oštro oko i brze prste.
ADS3
Sistem "Dobre namjere"

Igorova taktika bila je jednostavna. Dok bi unosio cekere u kuhinju, uvijek bi tražio čašu vode. Dok bi domaćin otišao do česme, on bi u sekundi snimio gdje stoje novčanici, ključevi od rezervnih soba ili kutijice sa zlatnim nakitom koji se čuva za unuke.

Nikada nije uzimao sve. Uzimao bi po 50 ili 100 KM, ili jedan prsten iz gomile, znajući da će stariji ljudi prvo pomisliti da su sami negdje zametnuli stvari ili da ih sjećanje izdaje.

Greška koju nije planirao
ADS2
Jednog popodneva, Igor je ušao kod čika Marka, bivšeg policajca koji je živio sam. Marko je bio slab na nogama, ali mu je um bio oštriji od britve. Igor mu je donio lijekove iz apoteke i, kao i obično, tražio čašu vode jer je "baš ožednio od trčanja".

Dok je Marko bio u kuhinji, Igor je primijetio kovertu na komodi. Unutra je bila cijela Markova penzija. Brzo ju je gurnuo u džep dukserice i vratio se sjediti na kauč.

"Evo vode, sine," rekao je Marko mirno. "Nego, reci mi, kako ti ide onaj posao s računarima o kojem si pričao?"

Igor je počeo zamuckivati, ali se brzo pribrao: "Dobro, djedo, ide polako." Pozdravio se i žurno izašao.

Pravda u hodniku
ADS1
Kada je Igor otvorio vrata stana da izađe, u hodniku su ga čekala dva policajca i nekoliko komšija. Igor se pokušao nasmijati: "Šta se dešava? Nešto nije u redu?"

Čika Marko je polako izašao iz stana, držeći u ruci daljinski upravljač. "Vidiš, sine... ja možda slabo hodam, ali sam prije mjesec dana postavio kameru skrivenu u onaj stari sat. Htio sam da vidim ko mi to 'pomaže', jer mi je svaki put nakon tvoje posjete falilo po malo."

Policajac mu je naredio da isprazni džepove. Iz dukserice je ispala koverta sa Markovom penzijom, ali i tri zlatna lančića koja su pripadala baki sa trećeg sprata.

Muk u naselju

Igor nije imao šta da kaže. Dok su ga vodili prema marici, komšije koje su mu do juče davale čokoladu i blagosiljale ga, sada su ga gledale s prezirom. Najglasnija je bila baka Desanka: "Mi smo ti otvorili vrata doma, a ti si nam zatvorio srce za svakog drugog ko bi nam možda stvarno htio pomoći."