„Kada ćeš napokon nestati?“ šapnula je snaha tihim glasom.
Njezin dah bio je topao i mirisao na jeftinu kavu. Mislila je da sam bez svijesti – samo tijelo puno lijekova.
Ostala sam nepomična, zatvorenih očiju. Srce mi je kucalo mirno. Svaka njezina riječ potvrđivala je ono što sam već dugo sumnjala: spletkare protiv mene.
Moj sin – moja krv – i njegova žena željeli su da nestanem. Ne samo iz kuće… nego s ovoga svijeta.
Mjeseci prije toga bili su niz čudnih „slučajnosti“.
Moj je čaj imao metalni okus. Moji su lijekovi nestajali, zamijenjeni običnim vitaminima. Važni dokumenti u mojoj sobi premještani su s mjesta na mjesto. I iznad svega: glas moga sina, jedne večeri, kroz odškrinuta vrata kuhinje:
„Umorna je. Uskoro će sve biti jednostavnije.“
Uskoro.
Cijeli sam mu život posvetila. Od smrti moga muža, svaki novčić, svaki trud, odlazio je na njegovo školovanje, na njegov brak, na njegovu kuću. Radila sam noću kao krojačica, ruke su mi bile pune ožiljaka. On je blistao, smiješio se u odijelima, rukovao se s kolegama.
A ipak, za njega sam bila samo teret.
Tada sam shvatila: ako me smatraju slabom, bolesnom, odsutnom… moram odigrati tu ulogu.
Tjednima sam u tišini gutala „napitke“ koje mi je ona pripremala – zapravo sam ih polako izlijevala u cvijet u svojoj sobi. Glumila sam vrtoglavicu, gubitke pamćenja. Bili su uvjereni da se bližim kraju.
Ali u ormaru, iza starih plahti, skupljala sam kopije dokumenata: vlasnički list, bankovne izvode, obnovljene oporuke. Potajno sam se savjetovala s jednim starim odvjetnikom, prijateljem pokojnog muža. Zajedno smo pripremili sve.
Na dan kad su mislili da će me dokrajčiti, ja sam bila spremna.
Snaha mi je „slučajno“ u čaj stavila dvostruku dozu mojih navodnih tableta za spavanje. Prinosila sam šalicu usnama, odglumila slabost i legla. Oni su mislili da ću zauvijek zaspati.
Ali u zoru, kad su otvorili vrata moje sobe, tamo ih je čekala policija.
Sve sam snimila. Šapate, noćne razgovore, mijenjanje mojih lijekova. Svaki detalj bio je u fasciklu koji sam predala odvjetniku.
Moj sin je spustio pogled dok su ga odvodili. Nisam više osjećala bol. Samo neki čudan mir.
Više nisam bila majka žrtva. Bila sam žena koja je povratila svoje dostojanstvo.
Primjedbe