Moj muž je godinama štedio za "put oko svijeta", a onda sam u njegovom starom kaputu pronašla papirić s lokacijom koja me odvela do groblja

Saša i ja smo bili u braku 15 godina. On je bio onaj tip čovjeka koji nikada ne troši na sebe. Nosio je iste cipele godinama, vozio stari auto i svaki mjesec bi odvajao dio plaće u posebnu kuvertu na kojoj je pisalo "Naš san". Uvijek mi je govorio: „Kad djeca završe fakultet, idemo na put oko svijeta. Zaslužila si to, Majo.“

Bila sam ponosna na njegovu disciplinu, iako mi je ponekad bilo žao što si nikada nije kupio ni novu jaknu. Prošle zime, Saša je iznenada preminuo od srčanog udara. Bol je bila neopisiva, a praznina u kući još veća. Mjesecima nakon sprovoda, odlučila sam napokon pospremiti njegove stvari.

Dok sam tresla njegov stari zimski kaput, iz postave je ispao zgužvani, požutjeli komadić papira. Na njemu nije bila destinacija u Parizu ili na Maldivima. Pisalo je samo: "Groblje Miroševac – Parcela 3B, red 12 – Petar (2009–2010)".

Zaledila sam se. Petar? Mi nikada nismo imali sina po imenu Petar. Naša djeca su Lana i Filip. Otišla sam na tu lokaciju odmah sutradan, s lupanjem srca koje mi je odzvanjalo u ušima. Našla sam mali, skroman grob, savršeno održavan. Svježe bijele ruže su već bile tamo.

Dok sam stajala u nevjerici, prišla mi je starija žena koja radi na održavanju. "O, vi ste sigurno obitelj gospodina koji je dolazio svake subote?" pitala je ljubazno. "Bio je tako predan. Svaki mjesec bi mi ostavljao nešto novca da grob uvijek bude u cvijeću."

Saznala sam istinu koja mi je slomila srce više od njegove smrti. Prije nego što je upoznao mene, Saša je imao kratku vezu s djevojkom koja je umrla pri porodu. Njihov sin, Petar, živio je samo godinu dana zbog teške srčane mane. Saša mi to nikada nije rekao jer nije htio da nosim njegovu tugu.

Onu kuvertu "Naš san" koju je godinama punio? Kad sam je otvorila, unutra nije bilo dovoljno novca za put oko svijeta. Bio je tamo točan iznos potreban za trajnu grobnu naknadu i mramorni spomenik s urezanim likom dječaka koji je nevjerojatno sličio našem Filipu.

Shvatila sam da je njegov "put oko svijeta" zapravo bio put do tog malog groba svake subote, dok sam ja mislila da je na kavi s prijateljima. Štedio je na sebi kako bi osigurao da njegovo prvo dijete nikada ne bude zaboravljeno, čak i kad njega više ne bude. Plakala sam satima, ne zbog laži, već zbog tereta koji je taj čovjek nosio sam, samo da bi sačuvao moj mir.