Svake noći sam se budila sa osećajem da mačka pažljivo gleda mene i mog muža — i to me je plašilo.
Naša mačka je živela sa nama već nekoliko godina i uvek je bila deo mirne, svakodnevne rutine. Spavala je u spavaćoj sobi, na svom ležaju pored zida, retko je mjaukala i nikada nam nije smetala noću. Tokom dana se ponašala predvidljivo: jela je, dremala na prozorskoj dasci, ponekad bi došla po malo maženja. Ništa u njenom ponašanju nije izazivalo zabrinutost.
Zato nisam odmah primetila da se nešto promenilo.
Prvi put se taj osećaj pojavio duboko u noći. Probudila sam se naglo, kao da me je probudio neki unutrašnji signal, i uhvatila sam sebe u čudnoj misli — činilo mi se da nas neko posmatra. U sobi je bio mrak, muž je spavao pored mene, i sve je izgledalo kao i obično. Ali kada sam pažljivije pogledala, ugledala sam mačku.
Sedela je pored kreveta, nepomična, gotovo bez treptanja. U mraku su joj oči izgledale posebno izražajno. Nije radila ništa neobično — samo je gledala. A ipak me je taj pogled učinio nelagodnom.
Smatrala sam to slučajnošću. Možda se mačka jednostavno probudila ili je čula neki zvuk. Međutim, posle nekoliko noći situacija se ponovila. Opet sam se budila sa istim osećajem i svaki put sam videla isto: mačka je sedela pored kreveta i pažljivo gledala u njegovom pravcu.
Sa svakim sledećim putem osećala sam sve veći nemir. Tokom dana bila je ista kao i uvek — mirna i nežna. Ali noću kao da se pretvarala u nekog drugog, previše pažljivog posmatrača.
U jednom trenutku počela sam da se brinem za njegovo stanje i odlučila sam da odvedem mačku kod veterinara. Pregled je prošao brzo i mirno.
— Sa fizičkog aspekta sve je u redu — rekao je lekar. — Možda ga nešto muči ili reaguje na promene u okruženju. Samo ga posmatrajte.
Ali kako posmatrati mačku noću kada spavamo? Ideja mi je sama pala na pamet: postavila sam u spavaćoj sobi kameru sa noćnim režimom i namestila je tako da se vidi krevet i prostor pored njega.
Ujutru, gledajući snimak, u početku sam gledala zbunjeno, ne znajući tačno šta tražim. Ali već posle nekoliko minuta postalo je jasno — mačka se ponašala potpuno drugačije nego što sam očekivala.
Čim smo zaspali, ustajala je sa svog ležaja, skakala na krevet i sedala pored nas. Nije prilazila meni, nije šetala po sobi, nije pokazivala zabrinutost. Samo je sedela.
Svu svoju pažnju usmeravao je na mog muža. Posmatrao ga je dugo, gotovo se ne pomerajući, kao da nešto očekuje. Izgledalo je čudno, ali ne agresivno — više kao fokus i strpljenje.
A onda se na snimku desilo nešto što je potpuno promenilo moj pogled na ovu situaciju.
Čim bi muž počeo da hrče, mačka bi se nežno nagnula prema njegovom licu, pažljivo stavila šapu na njegova usta i držala je tamo dok hrkanje ne prestane. Ponašala se iznenađujuće mirno i precizno, bez naglih pokreta.
Zatim bi mačka povukla šapu, skočila sa kreveta, vratila se na svoj ležaj i spokojno zaspala — kao da je upravo izvršila važan noćni zadatak.
Kada sam shvatila šta se dešava, bilo mi je smešno, pa čak i malo neprijatno zbog svojih strahova. Ispostavilo se da je mačku jednostavno smetalo hrkanje. I umesto da se nervira ili pobegne, našla je svoj sopstveni, maksimalno nežan način da vrati tišinu u spavaću sobu.
Danas se prisećamo tih noći sa osmehom. Kamera više nije potrebna, a mačka i dalje spava u spavaćoj sobi — na svom ležaju, pored nas.
I znamo jedno sigurno: noću nad mirom u domu ne pazi tehnologija, već pažljiva i vrlo pametna mačka.
Primjedbe