Kad je njihov otac preminuo, cijelo selo je očekivalo da će imanje podijeliti na pola. Marko je bio stariji, ozbiljan i šutljiv, dok je Luka bio mlađi, veseljak, ali sklon kocki i brzim poslovima koji su uvijek završavali propašću.
Na čitanju oporuke, šok: Otac je Marku ostavio sve – veliku obiteljsku kuću, plodne vinograde i ušteđevinu. Luki je ostavio samo stari, poluruševni mlin na kraju sela koji godinama nije radio.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Luka je pobjesnio. "Marko, ti si ga nagovorio! Prodao si me rođenom ocu za par kvadrata zemlje!" urlao je pred svima. Marko je samo šutio, kamenog lica, ne pokušavajući se obraniti. Luka je tada pljunuo na prag kuće i otišao, zaklevši se da više nikada neće izgovoriti bratovo ime.
Godine su prolazile. Marko je radio na imanju, širio vinograde i postao jedan od najbogatijih ljudi u kraju. Luka je, s druge strane, živio u bijedi pored onog mlina, odbijajući bilo kakvu Markovu pomoć. Svaki put kad bi Marko poslao nekoga s hranom ili novcem, Luka bi to bacio u rijeku.
A onda se dogodilo ono čega su se svi bojali.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Zbog nekih starih Lukinih dugova i loših investicija iz mladosti, na vrata su mu pokucali sudski izvršitelji. Htjeli su mu uzeti i onaj mlin, jedino što mu je ostalo.
Luka je sjedio na obali rijeke, slomljen. Tada se pojavio Marko. Prvi put u deset godina.
"Došao si likovati?" upitao je Luka ne podižući glavu.
Marko mu je u krilo bacio debelu fasciklu. "Nisam te izdao, Luka. Otac je znao da ćeš sve što dobiješ prokockati ili izgubiti u dugovima u roku od godinu dana. Zato je sve prepisao na mene, ali pod jednim uvjetom koji je zapisan u tajnom dodatku oporuke."
Luka je otvorio fasciklu. Unutra su bili dokazi da je Marko svih ovih deset godina svu dobit od vinograda i kuće stavljao na poseban račun – na Lukino ime, ali pod Markovim nadzorom. Također, Marko je tajno otplaćivao sve Lukine stare dugove kako mu nikada ne bi mogli pokucati na vrata kuće u kojoj živi.
"Kuća i vinogradi su oduvijek bili tvoji, Luka," rekao je Marko tiho. "Ja sam bio samo tvoj čuvar. Da si ih dobio odmah, danas ne bi imao ni ovaj mlin. Čekao sam da odrasteš, da vidiš kako je to nemati ništa, kako bi naučio cijeniti ono što imaš. Dugovi su isplaćeni. Imanje je čisto. Sad ga možeš preuzeti."
Luka je pogledao u brata kojeg je mrzio cijelo desetljeće. Vidio je njegove žuljevite ruke i sijedu kosu – brat mu je dao najbolje godine života čuvajući njegovo nasljedstvo, dok je on na njega bacao kletve.
Pouka: Ponekad je ono što doživljavamo kao najveću nepravdu zapravo najveći čin ljubavi. Neki ljudi nas ne spašavaju tako što nam daju ono što želimo, nego tako što čuvaju ono što nam je potrebno.
Luka je sjedio na obali rijeke, slomljen. Tada se pojavio Marko. Prvi put u deset godina.
"Došao si likovati?" upitao je Luka ne podižući glavu.
Marko mu je u krilo bacio debelu fasciklu. "Nisam te izdao, Luka. Otac je znao da ćeš sve što dobiješ prokockati ili izgubiti u dugovima u roku od godinu dana. Zato je sve prepisao na mene, ali pod jednim uvjetom koji je zapisan u tajnom dodatku oporuke."
Luka je otvorio fasciklu. Unutra su bili dokazi da je Marko svih ovih deset godina svu dobit od vinograda i kuće stavljao na poseban račun – na Lukino ime, ali pod Markovim nadzorom. Također, Marko je tajno otplaćivao sve Lukine stare dugove kako mu nikada ne bi mogli pokucati na vrata kuće u kojoj živi.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
"Kuća i vinogradi su oduvijek bili tvoji, Luka," rekao je Marko tiho. "Ja sam bio samo tvoj čuvar. Da si ih dobio odmah, danas ne bi imao ni ovaj mlin. Čekao sam da odrasteš, da vidiš kako je to nemati ništa, kako bi naučio cijeniti ono što imaš. Dugovi su isplaćeni. Imanje je čisto. Sad ga možeš preuzeti."
Luka je pogledao u brata kojeg je mrzio cijelo desetljeće. Vidio je njegove žuljevite ruke i sijedu kosu – brat mu je dao najbolje godine života čuvajući njegovo nasljedstvo, dok je on na njega bacao kletve.
Pouka: Ponekad je ono što doživljavamo kao najveću nepravdu zapravo najveći čin ljubavi. Neki ljudi nas ne spašavaju tako što nam daju ono što želimo, nego tako što čuvaju ono što nam je potrebno.
Primjedbe