Kad sam bila dijete, jedna stvar u naĆĄoj kuÄi mi je uvijek bila Äudna.
Majka bi svaki dan, kad postavlja sto za ruÄak, stavila jedan tanjir viĆĄe.
Nas je bilo troje: ona, ja i moj brat.
Ali na stolu su uvijek bila Äetiri tanjira.
Pitala sam je jednom:
“Mama, za koga je ovaj?”
Ona bi se samo nasmijeĆĄila i rekla:
“Za sluÄaj da neko doÄe.”
Godinama je to radila.
Bez obzira da li je obiÄan dan ili praznik.
Uvijek je postojao taj Äetvrti tanjir.
Brat i ja smo se nekad ĆĄalili.
Govorio bi:
“MoĆŸda Äekamo nekog bogataĆĄa da nam doÄe na ruÄak.”
Majka se samo blago nasmijeĆĄila.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Nikada nije objasnila.
ProĆĄlo je mnogo godina.
Brat je otiĆĄao u NjemaÄku, ja sam se udala i preselila u drugi grad.
Majka je ostala sama u staroj kuÄi.
Jednog dana sam doĆĄla u posjetu.
Postavljala je sto za ruÄak.
I tada sam primijetila neĆĄto.
Na stolu su opet bila Äetiri tanjira.
Iako smo bile samo nas dvije.
Tada sam odluÄila da je pitam ozbiljno.
“Mama… za koga je taj tanjir?”
Ona je nekoliko sekundi ĆĄutjela.
A onda je tiho rekla:
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
“Za tvoju sestru.”
Osjetila sam kako mi srce staje.
“Koju sestru?” pitala sam zbunjeno.
Majka je spustila pogled.
“Prije nego ĆĄto si se ti rodila… imala sam joĆĄ jednu djevojÄicu.”
Nikada nam to nije rekla.
Beba je umrla samo nekoliko dana nakon roÄenja.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
“Dok ste vi bili mali, nisam htjela da vas optereÄujem tim”, rekla je.
Ali nije mogla prestati misliti na nju.
Zato je godinama ostavljala jedan tanjir viĆĄe.
“Kao da je joĆĄ uvijek dio naĆĄe porodice”, ĆĄapnula je.
Tog dana sam shvatila neĆĄto ĆĄto nikada prije nisam razumjela.
Majke ponekad nose bol koju djeca nikada ni ne primijete… đ
Primjedbe