“Svako jutro sam nalazila poruku na ogledalu… a živim sama”
Prvi put sam mislila da sam je sama napisala.
Magla na ogledalu… i riječi:
“Ne zaboravi.”
Zbunila sam se.
Možda sam to napisala nakon tuširanja… pa zaboravila.
Dešava se.
Obrisala sam.
Nisam razmišljala dalje.
Ali sutradan…
opet.
“Zaključaj vrata.”
Zaledila sam se.
Sigurno se ne bih toga sjećala?
Počela sam obraćati pažnju.
Treći dan…
“Ne vjeruj svima.”
Srce mi je počelo lupati.
Stan je bio zaključan.
Živjela sam sama.
Niko nije imao ključ.
Počela sam se pitati…
da li gubim razum?
Možda pišem… a da ne znam.
Možda spavam pa ustajem.
Ali poruke…
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
bile su sve konkretnije.
“Provjeri prozore.”
“Ne ostavljaj svjetlo ugašeno.”
Jedne noći nisam mogla zaspati.
Ustala sam.
Sjela u dnevnu.
Gledala u mrak.
Čekala.
Ništa.
Tišina.
Ali osjećaj…
da nisam sama… nije me napuštao.
Sutradan sam odlučila:
Postavit ću kameru.
Okrenula sam je prema kupatilu.
Prema ogledalu.
Ako nešto postoji… vidjet ću.
Otišla sam na posao.
Cijeli dan – nervoza.
Jedva sam čekala da se vratim.
Upalila sam snimak.
Počela gledati.
U početku… ništa.
Prazan stan.
Vrijeme prolazi.
A onda…
u 3:12 ujutro…
vrata spavaće sobe se otvaraju.
Srce mi je stalo.
Izlazim…
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
ja.
Ali…
ne kao sada.
Spora.
Praznog pogleda.
Kao da nisam budna.
Prilazim ogledalu.
Uzmem prst…
i pišem.
“Ne vjeruj mu.”
Ruke su mi se počele tresti.
Gledala sam dalje.
Na snimku…
ja gledam u svoj odraz.
I šapćem:
“On dolazi kad zaspiš.”
Zaledila sam se.
Ko?
Šta?
U tom trenutku…
na snimku…
glava mi se naglo okrenula prema vratima.
Kao da sam nešto čula.
A onda…
slika se na sekundu zamutila.
Kao prekid.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Kad se vratila…
stajala sam mirno.
I onda polako otišla nazad u sobu.
Nisam disala.
Nisam mogla razmišljati.
Samo sam gledala ekran.
I shvatila nešto što me slomilo:
Poruke nisu bile od nekog drugog.
Bile su od mene.
Ali ne one mene… koja se sjeća.
Nego one…
koja zna nešto što ja ne znam.
Te noći nisam spavala.
Sjedila sam i gledala u ogledalo.
I prvi put u životu…
bojala sam se sebe.
Jer istina je bila jednostavna…
Najopasnije nije ono što dolazi izvana…
nego ono što u tebi pokušava da te upozori…
prije nego što bude kasno. 💔🔥
Primjedbe