Najprije me napustio tata, a zatim i mama, i ostala sam sama s djedom. Ali, ispostavilo se da je život imao velike planove za mene.

Moj tata nas je napustio kada sam bila sasvim mala. Tada smo se mama i ja preselile u Poljsku. Mama se zaljubila u jednog muškarca, poslala me kod djeda, a sama ostala sa svojom novom ljubavi, obećavši da će nam slati novac svaki mjesec.

Veza s mamom (pa čak i financijska) potpuno se prekinula već nakon 8-9 mjeseci od mog preseljenja. Djed i ja ostali smo sami, prepušteni sebi.

Kada je mama nestala iz naših života, shvatila sam da se sama moram brinuti o sebi i djedu.

Djed i ja otkrili smo moj talent i skrivenu strast: jezike! Upisala sam studij filologije, a zatim postala prevoditeljica. Djed je uvijek govorio da sa znanjem jezika nikada neću propasti. Engleski sam savladala do savršenstva, a djed mi je kupovao knjige i rječnike za njemački jezik. Do svoje 26. godine bila sam najbolja prevoditeljica u našem gradu. Ubrzo me angažirala jedna tvrtka za simultano prevođenje tijekom raznih pregovora.

Na tim pregovorima upoznala sam svog budućeg muža. On je Englez, došao je u Ukrajinu zbog posla, a nakon dvije godine veze zaprosio me. Preselili smo se k njemu, i počela sam ubirati plodove godina svog rada i truda.

Teško je, naravno, bilo napustiti rodni kraj, ali na svaki praznik dolazili smo kod djeda. On i moj muž nisu se međusobno razumjeli, ali su se aktivno sporazumijevali jezikom gesti.

Naravno, ništa ne može biti savršeno. Ubrzo me nazvala mama. Očito je dobila moj broj od djeda, iako ga razumijem. Moja bi mu mama “izjela dušu”. Uglavnom, mami su se u Poljskoj stvari pogoršale, pa je odlučila provjeriti kako ja živim. Kada je saznala da sam udana za Engleza, pomislila je da bi joj bilo jako korisno obnoviti odnos sa mnom.

Kad je rekla: “Sretnica si, ugrabila si bogatog muža”, oprostila sam se, spustila slušalicu i stavila njezin broj na crnu listu. “Sretnica”… meni se čini da se to drugačije zove: rad, trud, disciplina… zar ne?