Restoran je bio najmoderniji u gradu. Svjetla su bila namještena baš kako treba, a tanjur s pastom od tartufa izgledao je kao umjetničko djelo. Ena je provela deset minuta namještajući pramen kose i kut pod kojim će slikati čašu vina.
"Čekaj, ne jedi još!", odbrusila je dečku koji je gladno gledao u svoj tanjur. "Moram uhvatiti 'story', svjetlo je sad idealno."
Klik. Filter "Sun-kissed". Klik. Filter "Vintage Grain". Objava je otišla u svijet uz opis: "Uživamo u trenutku. Zahvalna na ovom predivnom životu. #Blesssed #LuxuryLiving".
Njezini pratitelji su uzdisali. "Kraljice!", "Ti si moj uzor", "Hoću tvoj život", nizali su se komentari.
Ali, čim je pritisnula "Share", Enino lice se promijenilo. Osmijeh je nestao brže nego baterija na njezinom novom telefonu. Spustila je mobitel i ostatak večere provela šuteći, nervozno brišući rubove usana i provjeravajući svake dvije minute koliko je lajkova stiglo.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Nije okusila ni pola te paste – bila je hladna i ljepljiva, ali to nije bilo bitno. Bitno je bilo da su drugi mislili da je savršena.
Pravi šok uslijedio je kad je stigao račun. Konobar je stajao pored stola, a Ena je ispod glasa, gotovo šaptom, upitala dečka: "Imaš li ti onih deset eura što ti je ostalo od kave? Meni je kartica opet u blokadi zbog rate za onu torbu koju sam slikala jutros..."
U tom trenutku, za susjedni stol sjeo je netko tko je Enu poznavao iz vremena prije filtera. Bila je to njezina stara profesorica iz srednje škole, žena koja ju je nekad učila da je znanje jedini trajni kapital.
Pogledale su se, a Ena je instinktivno pokušala sakriti svoju "luksuznu" torbu ispod stola. Profesorica joj je prišla, ali nije gledala u njezinu odjeću. Gledala je u njezine oči, koje su bile praznije od njezinih bankovnih računa.
Rekla joj je samo jednu stvar koju Ena nikada neće moći objaviti kao citat uz sliku...
Što je profesorica šapnula Eni i kakvu je surovu istinu otkrila o "savršenim" fotografijama, pročitajte u prvom komentaru. 👇 (ispod)
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
NASTAVAK :
Profesorica je polako spustila ruku na Enino rame i tiho rekla: "Ena, draga... Vidjela sam tvoju objavu prije pet minuta na mobitelu moje unuke. Na slici izgledaš kao žena koja ima sve. Ali ovdje, za ovim stolom, vidim djevojčicu koja je izgubila sebe pokušavajući postati netko drugi."
Ena je pokušala nešto reći, ali profesorica ju je prekinula: "Znaš li što je najskuplja stvar na svijetu? To je tvoj mir koji prodaješ za tuđe odobravanje. Ti ljudi koji ti pišu da si im uzor, oni ne vole tebe. Oni vole filter koji si stavila na svoj život. A kad se taj ekran ugasi, ostaješ sama s dugovima i prazninom koju nijedan 'lajk' ne može popuniti. Nemoj dopustiti da ti život postane samo galerija slika na kojoj je tvoja duša jedina stvar koja nije na prodaju, jer nitko ne želi kupiti tugu skrivenu iza svile."
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Ena je ostala sjediti, dok joj je u ušima odzvanjao zvuk obavijesti s mobitela. Svaki novi lajk sada je zvučao kao otkucaj sata koji odbrojava vrijeme koje je bacila u vjetar.
Te večeri, prvi put nakon tri godine, Ena nije objavila sliku deserta. Otišla je kući, skinula šminku i dugo gledala u svoj odraz u ogledalu bez filtera. Shvatila je da je postala utjecajna za cijeli svijet, ali je izgubila utjecaj na vlastitu sreću.
Vjerujete li svemu što vidite na društvenim mrežama? Je li postalo bitnije izgledati sretno nego stvarno biti sretan? Podijelite svoje mišljenje.
Primjedbe