Sin je zabranio majci da čuva unuka jer je "staromodna", a onda je nakon godinu dana ušao u dječju sobu i zanijemio
U obitelji moga brata Ivana sve je moralo biti po pravilima. Njegova supruga Lana pratila je sve najnovije trendove o odgoju – dječja hrana morala je biti isključivo organska, igračke samo od ekološkog drveta, a televizija i crtići bili su strogo zabranjeni.
"Tvoje metode su opasne"
Moja majka, baka Slavica, bila je presretna kad se mali Marko rodio. Htjela je pomoći, donijeti domaće juhice, zapjevati mu staru uspavanku ili ga samo prošetati po dvorištu. No, Ivan i Lana su je stalno zaustavljali.
"Majko, tvoja juha ima previše soli. Tvoje pjesme su depresivne. I nemoj ga stalno nositi, razmazit ćeš ga," govorio je Ivan hladno. Kulminacija je nastala kad je baka Slavica malom Marku kriomice dala komadić domaćeg kruha. Lana je napravila scenu kao da je dijete otrovano. Ivan je tada presjekao:
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
"Od danas, mama, možeš dolaziti samo u službene posjete na sat vremena. Ne možeš ga više čuvati. Tvoj staromodni pristup šteti njegovom razvoju."
Godina dana samoće
Baka Slavica se povukla u svoju malu kućicu. Plakala je noćima, ali se nije htjela svađati. Ivan i Lana su angažirali skupu dadilju, ženu s certifikatima koja je s djetetom pričala na tri jezika, ali mu se nikada nije nasmijala od srca.
Godinu dana kasnije, Ivan i Lana su morali hitno na put, a dadilja se razboljela. Nisu imali izbora nego ostaviti Marka kod bake na dva dana. Ivan je donio cijeli popis uputa, satnicu hranjenja i stroge zabrane. "Pazi što radiš, majko. Nemoj da se vratim i nađem ga kako jede tvoje uštipke," zaprijetio je.
Istina iza zatvorenih vrata
Kad su se vratili, u kući je vladala neobična tišina. Ivan je ljutito uletio u dnevni boravak, spreman prigovoriti majci što Marko nije u krevetu točno u 20:00 sati. No, kad je otvorio vrata dječje sobe, zastao je u mraku.
Na podu, na starom tepihu, sjedili su baka i unuk. Ispred njih nije bila moderna drvena igračka, već zdjela puna graha koji su zajedno prebirali, baš onako kako je baka nekad radila s Ivanom. Marko se smijao onako kako ga otac nikad nije čuo – grleno i sretno.
"Vidi, tata!" povikao je dječak. "Baka me naučila kako se sadi grah, a pričala mi je i o tebi... kako si ti bio mali heroj kad si spasio mačića s drveta."
Ono što novac ne može kupiti
Ivan je pogledao svoju majku. Njezine oči nisu bile ljutite, bile su pune tuge i ljubavi. Shvatio je da je njegovo dijete, unatoč svim skupim školama i dadiljama, bilo emocionalno gladno. Dadilja ga je učila jezike, ali ga je baka učila tko je on i odakle dolazi.
"Iva ne," tiho je rekla baka Slavica, "možeš zabraniti šećer, možeš zabraniti televiziju, ali ne možeš djetetu zabraniti korijene. Bez njih će, kad odraste, biti samo lijepa biljka u tuđoj tegli, koja vene na prvom vjetru."
Ivan je te večeri sjeo na pod pored njih. Prvi put nakon mnogo godina, nije gledao u sat. Shvatio je da "moderno" nije uvijek i "bolje", a da su bakine ruke, iako mirišu na luk i zapršku, jedino sigurno mjesto na ovom svijetu.
Pouka: Ne branite djeci kontakt s djedovima i bakama zbog sitnih nesuglasica u odgoju. Vi im dajete budućnost, ali oni im daju prošlost – a bez prošlosti, nitko ne zna kamo zapravo ide.
Godina dana samoće
Baka Slavica se povukla u svoju malu kućicu. Plakala je noćima, ali se nije htjela svađati. Ivan i Lana su angažirali skupu dadilju, ženu s certifikatima koja je s djetetom pričala na tri jezika, ali mu se nikada nije nasmijala od srca.
Godinu dana kasnije, Ivan i Lana su morali hitno na put, a dadilja se razboljela. Nisu imali izbora nego ostaviti Marka kod bake na dva dana. Ivan je donio cijeli popis uputa, satnicu hranjenja i stroge zabrane. "Pazi što radiš, majko. Nemoj da se vratim i nađem ga kako jede tvoje uštipke," zaprijetio je.
Istina iza zatvorenih vrata
Kad su se vratili, u kući je vladala neobična tišina. Ivan je ljutito uletio u dnevni boravak, spreman prigovoriti majci što Marko nije u krevetu točno u 20:00 sati. No, kad je otvorio vrata dječje sobe, zastao je u mraku.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Na podu, na starom tepihu, sjedili su baka i unuk. Ispred njih nije bila moderna drvena igračka, već zdjela puna graha koji su zajedno prebirali, baš onako kako je baka nekad radila s Ivanom. Marko se smijao onako kako ga otac nikad nije čuo – grleno i sretno.
"Vidi, tata!" povikao je dječak. "Baka me naučila kako se sadi grah, a pričala mi je i o tebi... kako si ti bio mali heroj kad si spasio mačića s drveta."
Ono što novac ne može kupiti
Ivan je pogledao svoju majku. Njezine oči nisu bile ljutite, bile su pune tuge i ljubavi. Shvatio je da je njegovo dijete, unatoč svim skupim školama i dadiljama, bilo emocionalno gladno. Dadilja ga je učila jezike, ali ga je baka učila tko je on i odakle dolazi.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
"Iva ne," tiho je rekla baka Slavica, "možeš zabraniti šećer, možeš zabraniti televiziju, ali ne možeš djetetu zabraniti korijene. Bez njih će, kad odraste, biti samo lijepa biljka u tuđoj tegli, koja vene na prvom vjetru."
Ivan je te večeri sjeo na pod pored njih. Prvi put nakon mnogo godina, nije gledao u sat. Shvatio je da "moderno" nije uvijek i "bolje", a da su bakine ruke, iako mirišu na luk i zapršku, jedino sigurno mjesto na ovom svijetu.
Pouka: Ne branite djeci kontakt s djedovima i bakama zbog sitnih nesuglasica u odgoju. Vi im dajete budućnost, ali oni im daju prošlost – a bez prošlosti, nitko ne zna kamo zapravo ide.
Primjedbe