Baka Anđa je u našem kraju bila simbol ponosa. Njezin sin jedinac, Ivan, otišao je u Ameriku prije petnaest godina. Svakog prvog u mjesecu, Anđa bi sjedila ispred kuće, čekajući poštara. Kada bi plava koverta stigla, ona bi je poljubila i svima u selu pokazivala: "Vidiš, moj Ivan opet poslao. Kaže da mu ide odlično, otvorio treću firmu, kupio kuću s bazenom."
Anđa bi tada otišla u lokalnu trgovinu, kupila najskuplju kavu, najbolje bombone za djecu iz susjedstva i svima pričala o neboderima Chicaga. Svi su joj zavidjeli. "Lako je Anđi," govorili su, "ona ne mora brinuti za sutra."
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Međutim, Anđa je godinama nosila istu, izblijedjelu plavu kecelju. Cipele su joj bile krpane tri puta kod lokalnog postolara, a zimi bi u kući ložila samo jednu peć, štedeći svaku grančicu drveta. Ljudima je to bilo čudno, ali su mislili da je stara žena jednostavno "takva", navikla na skromnost usprkos bogatstvu koje joj stiže preko oceana.
Jedne zime, baka Anđa se razboljela i preminula u snu. Kako Ivan nije dolazio (Anđa je govorila da je "prezauzet velikim poslovima"), mi susjedi smo ušli u kuću da sredimo stvari za sprovod.
Ispod njezina madraca pronašli smo kutiju punu onih plavih koverti. Bile su uredno složene. Ali kada smo ih otvorili, unutra nije bilo dolara. Nije bilo ni pisama iz Amerike.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
U svakoj koverti bila je po jedna pažljivo isječena novčanica iz starih novina ili običan bijeli papir. A na dnu kutije, pronašli smo njezinu pravu "knjigu računa".
Anđa je godinama išla u nadnicu u susjedno selo, čistila tuđe staje i prala rublje po hladnoj vodi, a da to nitko u našem selu nije znao. Sav taj sitni novac koji bi krvavo zaradila, ona bi prvog u mjesecu stavljala u kovertu koju bi sama sebi adresirala, samo da bi je poštar donio pred očima susjeda.
Pronašli smo i jedno pravo pismo, staro deset godina. Ivan joj je tada napisao da je u zatvoru i da mu se više nikada ne javlja jer ga je sramota života koji je vodio.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Anđa nije htjela da njezino selo žali "majku kriminalca". Izabrala je da do smrti nosi teret teškog rada i laži, samo da bi njezin sin u očima drugih ostao ono što je ona sanjala da bude – uspješan i sretan čovjek.
Na sprovodu nije bilo nikoga iz Amerike. Bili smo samo mi, susjedi, koji smo stajali u tišini, shvativši da smo godinama gledali u najveću predstavu ljubavi i žrtve koju je ijedna majka ikada odigrala.
Pouka: Majčino srce je jedino mjesto na svijetu gdje tvoj neuspjeh postaje njezina borba, a tvoja sramota njezina tajna koju nosi u grob.
Primjedbe