Stipe je bio legenda našeg sela. Otišao je u Njemačku prije deset godina, a svaki put kad bi se vratio za blagdane, selo bi "prodisalo" od njegovog bogatstva. Dolazio bi u novom, crnom Mercedesu, nosio odijela koja se sjaje na suncu i častio cijelu kavanu.
"Pijte, ljudi, Stipe plaća! Tamo u Münchenu se novac lopatama skuplja, samo treba znati raditi," govorio bi dok je bacao novčanice od pedeset eura na stol. Svi su mu zavidjeli. Roditelji su ga isticali kao primjer, a djevojke su se nadale da će ih povesti u taj "zlatni život".
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Prošle godine, moj rođak Marko, koji je tek završio faks, odlučio je otići u Njemačku trbuhom za kruhom. Nije htio smetati Stipi, ali mu se auto pokvario baš blizu adrese na kojoj je znao da Stipe živi. Odlučio je svratiti, misleći da će ga "veliki gazda" primiti u svoju vilu.
Kad je stigao na adresu u industrijskoj zoni, nije našao vilu. Našao je ogromno skladište s kontejnerima za radnike. Na jednom od njih pisalo je: Stipe B.
Marko je pokucao. Vrata je otvorio čovjek kojeg jedva da je prepoznao. To nije bio onaj Stipe iz kavane. Bio je to mršav čovjek u umrljanoj radnoj manduri, lica upalog od umora. Unutrašnjost kontejnera bila je jeziva: jedan krevet, rešo na struju, hrpa konzervi i – na zidu – uokvirena slika njegovog sela.
U kutu, ispod cerade, spavao je onaj crni Mercedes.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
"Marko... otkud ti?" promucao je Stipe, pokušavajući rukom sakriti otvorenu konzervu graha.
Stipe mu je te večeri priznao sve. Mercedes je bio na leasing koji mu je gutao 70% plaće. Odijela je kupovao na rasprodajama i čuvao ih samo za onih deset dana godišnjeg. Radio je tri posla – od čišćenja ureda u zoru do istovara kamiona noću – samo da bi u selu mogao glumiti kralja.
"Zašto, Stipe? Čemu sve to?" upitao je Marko gledajući u kontejner u kojem zimi vjerojatno puca led.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
"Zato što me tamo u selu nitko ne bi poštovao da sam došao kao običan radnik," odgovorio je Stipe tiho. "Tamo si ili gazda, ili si ništa. Ja sam izabrao da budem gazda deset dana u godini, makar preostalih 355 dana živio kao pas."
Marko se vratio kući i nikome nije rekao istinu. Ali kad je Stipe sljedeći put došao u selu i ponovno naručio turu za cijelu kavanu, Marko je samo spustio pogled. Više nije vidio sjaj Mercedesa, vidio je samo umorne oči čovjeka koji je postao rob vlastite laži.
Pouka: Mnogi ljudi troše novac koji nemaju, da bi kupili stvari koje im ne trebaju, kako bi zadivili ljude koje zapravo ne vole. Najteži zatvor na svijetu je onaj koji sami sebi sagradimo od tuđih očekivanja.
Primjedbe