Svadba je bila tema mjeseca. Bijeli šator s kristalnim lusterima usred polja, dimna zavjesa za prvi ples, tri vrste pečenja i torta visoka toliko da su je dvojica kuhara morala pridržavati. Ivana je blistala u vjenčanici koja je koštala kao polovni obiteljski auto, a Marko je svakom harmonikašu u čelo gurao novčanicu od 50 eura.
Sve je snimano dronovima. Svaki osmijeh, svaki poljubac, svaki "Rolex" na stolu uzvanika – sve je moralo izgledati kao kadar iz holivudskog filma.
"Ovi su se baš oparili u Njemačkoj", šaptale su tetke dok su popravljale frizure. "Vidi se, tko ima – ima", komentirali su susjedi s dozom zavisti i poštovanja.
Ali, dok su trubači svirali zadnju pjesmu u zoru, a gosti se polako razilazili s vrećicama kolača, nitko nije primijetio blijedo lice Markovog oca koji je sjedio u kutu i nervozno vrtio praznu čašu.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Dva dana kasnije, euforija je splasnula. Ivana i Marko su sjedili u dnevnom boravku, a ispred njih nije bio doručak u krevetu. Na stolu je stajalo deset kuverti. Ali nisu bile one s novcem od gostiju.
Bile su to kuverte s logotipima banaka, brzi krediti na ime roditelja, neplaćeni računi za salu i dugačak popis dugova kod lokalnog mesara i cvjećarke.
U tom trenutku, netko je snažno pokucao na vrata. Marko je provirio kroz zavjesu, a srce mu je sišlo u pete. Ispred kuće nije bio luksuzni automobil koji su unajmili za svadbu. Bio je to onaj isti kamion koji je Ivana sanjala da nikada više neće vidjeti.
Otvorila su se vrata, a čovjek s druge strane nije čestitao mladencima. Rekao je samo jednu rečenicu zbog koje se Ivani srušio cijeli svijet...
Što je čovjek rekao i kakva se surova istina krila iza "najskuplje vjenčanice u regiji", pročitajte u prvom komentaru. 👇 (ispod)
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
NASTAVAK :
Čovjek s druge strane vrata nije bio gost, bio je to Ivanin rođak koji im je posudio novac za "kaparu".
"Marko, prošlo je 48 sati. Rekao si da će koverte pokriti sve. Gazda sale zove mene jer se ti ne javljaš. Ili vadi pare, ili vjenčanica ide natrag u salon danas, jer znam da je nisi kupio, nego unajmio na 'povjerenje' koje si upravo prokockao."
Ivana je sjedila na rubu kauča, još uvijek u onom skupom svilenom ogrtaču s natpisom "Bride", dok su joj suze ispirale ostatke profesionalne šminke. Realnost je bila gora od svakog mamurluka.
Koverte od gostiju nisu pokrile ni pola troškova. Rođaci su donosili po 50 eura, a pojeli i popili za 100. Prijatelji su se fotografirali uz luksuzni dekor, a unutra su stavljali prazne papire ili "čestitke bez sadržaja".
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Cijeli taj spektakl, onaj dim, oni dronovi i oni kristali, trajali su samo 12 sati. A dugovi? Dugovi će trajati idućih deset godina.
Danas, godinu dana kasnije, Ivana i Marko ne pričaju o svadbi. Slike s drona stoje zaključane u folderu jer ih boli svaka uspomena na taj lažni sjaj. Žive u malom stanu, rade duple smjene i štede na kavi kako bi otplatili "onu jednu noć kad su bili kraljevi".
Naučili su lekciju na najteži način: Sreća se ne mjeri brojem uzvanika, nego mirom u kući kad se vrata zatvore i kad nitko ne gleda.
Biste li vi radije imali skromnu svadbu i miran san, ili spektakl koji otplaćujete godinama? Pišite nam!
Primjedbe