“Policija mi je pokucala u 3 ujutro i rekla: ‘Vaš sin je pronađen.’ A ja nikad nisam imao sina.”
Otvorio sam vrata bunovan, u staroj majici, misleći da su pogriješili stan.
Inspektor je pogledao u papir pa u mene.
“Adresa tačna. Ime tačno. Morate poći s nama.”
U autu niko nije pričao.
Pokušavao sam objasniti:
“Nemam djecu. Nikad se nisam ženio.”
Inspektor je samo rekao:
“Vidjećete.”
Odvezli su me do bolnice.
Uveli u malu sobu.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Na krevetu — dječak, možda deset godina.
Mršav, izgreban, ali živ.
Kad me vidio… počeo je plakati.
“Tata… znao sam da ćeš doći.”
Srce mi je stalo.
Rekao sam doktoru:
“Gospodine, ovo je neka greška.”
Doktor mi je pružio staru, izgužvanu fotografiju.
Na slici — ja.
Dvadeset godina mlađi.
I pored mene žena koju nisam vidio dvije decenije.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Moja bivša djevojka.
Nestala je jednog dana bez riječi.
Mislio sam da me ostavila.
Doktor je tiho rekao:
“Dječak je pronađen u napuštenoj kući.
Kod sebe je imao samo ovu sliku… i vaše ime.”
Noge su mi klecale.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Sjeo sam pored kreveta.
Dječak me uhvatio za ruku kao da se boji da ću nestati.
Šapnuo je:
“Mama je rekla… ako joj se nešto desi… da tražim tebe.
Rekla je da si jedini koji nikad ne bi otišao.”
U tom trenutku sam shvatio —
nisam znao da imam sina.
Ali on je cijeli život znao da ima oca.
I čekao me.
Primjedbe