Slike su bile savršene. Tirkizno more, doručak poslužen na bazenu, čaša orošenog šampanjca i šešir koji nemarno stoji na rubu ležaljke. Ispod svake objave stotine "lajkova" i komentari: "Blago tebi", "Zaslužila si", "Ti znaš kako se živi".
Maja je svaku večer u hotelu provodila isto. Satima bi uređivala tu jednu sliku, pazeći da se u kutu ne vidi njezina torba koja je već davno oguljena na rubovima.
Ono što nitko nije vidio je trenutak kada se ugase ekrani.
Nisu vidjeli Maju kako u kupaonici hotela od pet zvjezdica kriomice jede paštetu i stari kruh koji je donijela od kuće u koferu, jer je cijena jednog ručka u hotelskom restoranu bila jednaka njezinoj tjednoj plaći. Nisu vidjeli njezine suze dok je u mraku sobe provjeravala stanje na kartici, računajući hoće li imati dovoljno limita za "check-out" ili će morati zvati majku da joj posudi, uz još jednu laž da joj je "bankomat pojeo karticu".
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
To ljetovanje od sedam dana Maja će otplaćivati iduća 24 mjeseca. Svaki onaj "savršeni" gutljaj koktela zapravo je bio gutljaj duga koji će je gušiti cijelu zimu, dok bude sjedila u hladnom stanu jer štedi na grijanju.
Ali najstrašniji trenutak dogodio se zadnjeg dana. Dok je izlazila iz hotela, srela je staru prijateljicu koja ju je oduševljeno zagrlila: "Majo, izgledaš sjajno! Blago ti se, vidi se da ti u životu cvjetaju ruže. Ja radim dva posla, jedva sam skupila za ovaj vikend u skromnom apartmanu..."
Maja se samo nasmijala, popravila naočale od 300 eura (kupljene na 6 rata) i rekla...
Što joj je Maja odgovorila i kakvu je surovu istinu prijateljica saznala samo minutu kasnije, pročitajte u prvom komentaru. 👇 (ispod)
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
NASTAVAK:
Maja se samo nasmijala, popravila naočale od 300 eura i rekla: "Draga, sve je stvar prioriteta. Trebaš se znati opustiti."
Okrenula se i krenula prema izlazu, ostavljajući prijateljicu u osjećaju manje vrijednosti. Ali, karma nikada ne kasni.
Samo minutu kasnije, dok je Maja stajala na recepciji, ista ta prijateljica je prolazila pored kako bi pitala za smjer. Zastala je kad je čula povišen ton recepcionerke:
"Žao mi je, gospođice, ali vaša kartica je odbijena. Pokušali smo tri puta. Imate li drugu ili ćete platiti gotovinom?"
Maja je problijedjela. Počela je grozničavo kopati po torbi, izbjegavajući poglede, dok joj je glas podrhtavao: "Mora da je neka greška... sustav vam ne radi..."
"Sustav radi savršeno, gospođice. Vaš limit je nula", odgovorila je recepcionerka, ne skidajući profesionalni, ali hladni osmijeh.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Prijateljica, ona ista koja je trenutak ranije osjećala zavist, stajala je par metara dalje s kovanicom od 2 eura u ruci koju je pripremila za kavu. Gledala je u Majina leđa, u njezinu skupu haljinu s etiketom koja je još uvijek virila jer ju je Maja planirala vratiti u trgovinu čim se vrati s mora.
U tom trenutku, Maja se okrenula i ugledala je. Taj pogled nije bio pogled pobjednice s Instagrama. Bio je to pogled osobe koja se utapa u vlastitim lažima, dok joj pijesak luksuza curi kroz prste.
Prijateljica joj nije ništa dobacila. Samo je polako produžila dalje, shvativši da je njezin mali, skromni apartman, plaćen pošteno zarađenim novcem, zapravo dvorac u usporedbi s Majinim staklenim zatvorom.
Jer prava sloboda nije tamo gdje su skupi kokteli, nego tamo gdje možeš mirno zaspati bez straha od prvog u mjesecu. Slažete li se?
Primjedbe