SIN MI JE ZABRANIO DA VIDIM UNUKE… A ONDA SU MI JEDNE NOĆI POKUCALI NA VRATA
Moj sin je bio moje jedino dijete.
Sve sam u njega uložila.
Radila dvije smjene.
Prodala i zlatni lanac kad je išao na fakultet.
Kad se oženio, bila sam sretna.
Stvarno.
Rekla sam sebi — sad ću dobiti i kćer.
Na početku je sve bilo lijepo.
Dolazili su nedjeljom.
Pili kafu.
Smijali se.
Kad su dobili prvo dijete… mislila sam da mi je srce postalo duplo.
Onda i drugo.
Kuća mi bila puna igračaka i dječijeg smijeha.
A onda su počele sitnice.
— Mama, nemoj im davati slatko.
— Mama, nemoj ih učiti tako.
— Mama, sad se djeca drugačije odgajaju.
Klimala sam glavom.
Nisam htjela svađu.
Ali očito šta god da uradim — nije valjalo.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Jednog dana sin me pozvao.
Glas hladan.
— Mama, najbolje je da neko vrijeme ne dolaziš.
Nisam razumjela.
— Zašto?
Tišina.
Onda kaže:
— Djeca se vrate kući nervozna.
— Previše ih razmaziš.
— Treba nam mir.
Srce mi je puklo.
— Znači… ne smijem vidjeti unuke?
— Za sada ne.
“Za sada” je postalo šest mjeseci.
Šest mjeseci bez rođendana.
Bez zagrljaja.
Bez njihovog “bako”.
Kuća mi utihnula.
Počela sam pričati sama sa sobom dok kuham.
Te noći padala je jaka kiša.
Bilo skoro ponoć.
Nisam nikog očekivala.
Kad — kucanje.
Tiho prvo.
Pa opet.
Otvorim vrata…
I zaledim se.
Moja dva unuka stoje mokra na pragu.
Iza njih moj sin.
Bez jakne.
Bez riječi.
Samo kaže:
— Mama… možemo ući?
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Djeca mi skočila u zagrljaj.
— Bakoooo!
Ruke su mi drhtale.
— Šta se desilo?
Sin sjedi za stol.
Glavu drži u rukama.
I prvi put ga vidim… slomljenog.
— Razvodimo se… — šapne.
Tišina.
— Danas smo se posvađali. Rekla je da ako odem — neću vidjeti djecu.
Proguta knedlu.
— I tad sam shvatio šta sam tebi uradio.
Gleda me pravo u oči.
— Šest mjeseci sam te držao dalje od njih… a nisam izdržao ni šest sati pomisli da ja neću vidjeti njih.
Suze mu krenu.
— Mama… oprosti.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Nisam rekla ništa.
Samo sam ustala.
Skuhala kakao djeci.
Njemu kafu.
Kao nekad.
Jer majka ne čeka savršeno izvinjenje.
Majka čeka da joj se dijete vrati na vrata.
Danas…
Unuci opet dolaze svaki vikend.
Sin često ostane duže nego oni.
A svaki put kad odlazi, zagrli me jače nego prije.
Valjda tek kad skoro izgubiš porodicu — shvatiš koliko vrijedi.
Ako si pročitao do kraja, napiši:
Da li bi ti mogao zabraniti roditelju da viđa unuke… ili je to uvijek pogrešno?
Primjedbe