Nemanja je bio ponos grada – uspešan hirurg, mlad, lep i veren za ćerku lokalnog moćnika. Njegova majka, Slavica, čitav život je provela u narandžastom prsluku, čisteći gradske parkove i ulice kako bi on imao za knjige i školovanje.
Međutim, Nemanja je svojoj verenici i njenim roditeljima rekao da mu je majka "profesorka u penziji koja živi povučeno na selu". Plašio se da bi istina o metli i smeću uništila njegov savršeni imidž.
Dan venčanja i prazna stolica
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Na dan svadbe, Slavica se pojavila u svojoj najlepšoj haljini, kupljenoj od desetogodišnje štednje. Stala je na ulaz restorana, ali joj je Nemanja prišao i šapnuo: "Majko, molim te, idi kući. Rekao sam im da si bolesna. Svi su ovde ugledni ljudi, ne želim da neko sazna čime si se bavila."
Slavica ga je samo pogledala, oči su joj zasuzile, ali je bez reči ostavila poklon na stolu i izašla.
Neočekivani gosti
Usred slavlja, muzika je prestala. Ispred restorana se parkirala kolona od pet crnih, skupocenih limuzina. Iz njih su izašli najmoćniji ljudi u državi – gradonačelnik, poznati biznismeni i jedan stariji čovek kojeg su svi prepoznali kao najvećeg dobrotvora u zemlji.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Nemanja i njegov tast su potrčali ka njima, misleći da su došli zbog njih.
"Gospodine, kakva čast! Izvolite, sedite sa nama," rekao je Nemanja ushićeno.
Šamar realnosti
Stariji dobrotvor ga je hladno pogledao i upitao: "Gde je Slavica? Došli smo da odamo počast ženi koja je pre 20 godina, dok je čistila ulicu ispred bolnice, pronašla moju ćerku nakon udesa i donela je na rukama do hitne, spasivši joj život. Od tada svakog meseca tajno donira pola svoje plate mom fondu za bolesnu decu. Gde je ta svetica od žene?"
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
U sali je nastao muk. Nemanja je prebledeo. Njegov tast, moćnik koji je takođe cenio ugled, upitao je: "Čekajte, Slavica je vaša majka, Nemanja? On nam je rekao da je profesorka..."
Kraj koji boli
Dobrotvor je samo odmahnuo glavom: "Ona je mnogo više od profesorke, mladiću. Ona je čovek. A ti... ti si samo neko ko nosi belu mantiju, ali ima crnu dušu."
Gosti iz limuzina su se okrenuli i otišli. Nemanja je ostao sam usred sale, dok su se šapati o njegovoj sramoti širili brže od muzike. Slavicu su te večeri pronašli u njenoj maloj kuhinji, kako mirno pije čaj, znajući da je svoju misiju ispunila – odgojila je čoveka koji ima sve, a nema ništa.
Primjedbe