Sin se vratio iz Njemačke sa zlatnim lančićem i novim autom, a majci je zabranio da uđe u kuću jer "ne miriše na grad"

Sin se vratio iz Njemačke sa zlatnim lančićem i novim autom, a majci je zabranio da uđe u kuću jer "ne miriše na grad"

Godinama sam brojala dane. Svaki utorak, kada bi se javio na onih pet minuta, srce bi mi igralo kao u djevojčice. Moj sin Dragan, moja dika, otišao je u Minhen prije sedam godina. Prodala sam dva lanca najbolje zemlje i tri krave da mu platim put, vizu i prvi smještaj. Šutjela sam, radila kod komšija u nadnici, samo da njemu ne zafali dok se ne snađe.

I snašao se. Počeo je slati slike ispred zgrada od stakla, u odijelu, sa satom koji blješti. "Majko, ovdje je drugi svijet," pisao bi. A ja? Ja sam krpila isti onaj džemper koji mi je muž ostavio prije nego što je izdahnuo na onoj istoj njivi koju sam prodala za sina.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Ove zime, javi on: "Dolazim, majko. Kupio sam kuću u gradu, blizu tvoje sestre. Neću više u selo, blato mi je preko glave. Dođi u subotu da vidiš palatu."

Opremila sam se kako sam najbolje znala. Zaklala sam zadnje tri kokoši, ispekla domaći hljeb, napravila sir koji on najviše voli i zamotala tegle ajvara u vunene čarape da se ne polupaju u autobusu. Ruke su mi bile ispucale od rada, ali srce puno.

Kad sam stigla pred tu "palatu", stala sam kao ukopana. Kovana ograda, lavovi na ulazu, a ispred crni džip koji zauzima pola ulice. Pozvonila sam, drhteći od sreće. Vrata je otvorila njegova žena, Sanja, koju je upoznao gore. Bila je u svili, mirisala je na parfem koji guši.

"Jao, pa to ste vi," reče ona, ne mičući se s praga. "Dragane, došla ti je majka!"

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Dragan izlazi, oko vrata mu zlatni lanac debljine prsta, u ruci ključevi. Nije me zagrlio. Pogledao je u moje gumene opanke koje sam obula jer je padala kiša, i u one masne kese sa hranom.

"Majko, pa što si to donijela? Ovdje imamo sve iz najboljih marketa. I... nemoj se ljutiti, ali imamo goste večeras, poslovne partnere iz firme. Ne možeš unutra takva. Osjeti se na tebi štala, dim, kiseli kupus... Sanja je tek izluftirala stan. Evo ti 50 eura, idi kod tetke u stan, vidjećemo se sutra na kafi u gradu."

Stajala sam tamo, sa onim kesama koje su odjednom postale teške kao olovo. Gledala sam u svog sina, u njegove tuđe oči.

"Smetam ti, sine? Smeta ti miris ruku koje su te othranile?" upitala sam tiho.

On je samo nervozno lupkao ključevima: "Nije to, majko, nego standardi su ovdje drugačiji. Shvati, ne uklapaš se u ovaj ambijent."

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Nisam uzela onih 50 eura. Samo sam spustila kese na onaj mermerni prag, okrenula se i otišla. Nisam otišla kod tetke. Otišla sam pravo kod starog advokata kojeg sam poznavala još iz škole.

Dva sata kasnije, sjedila sam u njegovoj kancelariji. "Prijatelju," rekla sam, "onu drugu polovinu imanja, šumu i plac uz magistralu što sam čuvala 'za crne dane' i što je on mislio da će naslijediti... hoću da prepišem lokalnom domu za nezbrinutu djecu. Odmah."

Advokat me pogledao preko naočara: "Jesi li sigurna, Mare? To vrijedi pravo bogatstvo sada kad tuda prolazi novi put."

"Sigurna sam. Moja djeca su tamo u domu, ona koja nemaju nikoga. Ovaj moj u gradu ima 'standarde' i zlato oko vrata, njemu moja 'sirotinja' ne treba."

Kad je za sedam dana dobio obavijest od suda, zvao me je 40 puta. Nisam se javila. Neka mu lavovi čuvaju kapiju, a ja ću svoj hljeb jesti u miru, tamo gdje se cijeni duša, a ne miris skupog parfema koji pokušava da sakrije miris izdaje.