Svi su mu zavidjeli na novom BMW-u ispred kapije, a kad sam mu ušao u kuću da popijemo kafu, pobjegao sam glavom bez obzira

Svi su mu zavidjeli na novom BMW-u ispred kapije, a kad sam mu ušao u kuću da popijemo kafu, pobjegao sam glavom bez obzira

Moj rođak Marko je uvijek bio tip koji voli da "puca visoko". Kad se vratio iz inostranstva prošlog ljeta, dovezao je crnu mašinu od koje je cijelo selo zanijemilo. BMW, kožna sjedišta, felge koje blješte na suncu... Parkirao ga je tačno ispred svoje nedovršene kuće, tako da ga svako ko prođe glavnim putem mora vidjeti.

Ljudi su pričali: "Vidi Marka, uspio čovjek! Svaka mu čast, snašao se!" Djevojke su se okretale, a stariji mu skidali kapu. Marko je hodao uzdignute glave, uvijek u brendiranoj odjeći, sa najnovijim telefonom u ruci.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Jedne večeri, kad je pala kiša, sreo sam ga kod prodavnice. "Hajde, rođo, svrati na jednu rakiju, nismo pošteno sjeli otkako sam stigao," pozva me on.

Prišli smo kući. Izvana – goli blokovi. Nema fasade, nema maltera, samo goli beton i cigla koja vlaži od kiše. Mislio sam, polako, uradiće on to, tek je stigao. Ali kad smo zakoračili unutra, doživio sam šok od kojeg mi se i danas diže kosa na glavi.

U hodniku nije bilo sijalice, samo goli kablovi koji vise sa plafona. U dnevnoj sobi, gdje me je uveo, zidovi su bili sivi, puni vlage i plijesni. Nije bilo parketa, gazili smo po hladnom betonu. Jedini komad namještaja bio je jedan stari, pocijepani kauč i ogroman televizor koji je izgledao kao da je zalutao iz budućnosti u tu pećinu.

Ali to nije bilo najgore.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Iz kuhinje se osjetio miris koji neću zaboraviti. Nije bilo šporeta, nije bilo frižidera. Na drvenom sanduku stajala je jedna plinska boca i lonac pun jeftinih rezanaca. Njegova majka, tetka Mara, sjedila je u uglu, umotana u tri deke, tresući se od hladnoće.

"Marko, pa šta je ovo? Gdje su pare? Gdje je grijanje?" upitao sam, gledajući u onaj luksuzni ključ koji je on nehajno bacio na prašnjavi sto.

Marko je samo slegnuo ramenima, izbjegavajući moj pogled. "Rođo, auto je imidž. Ako nemaš auto, niko te ne poštuje. Malter ne vide oni koji prolaze ulicom, ali BMW vide svi. Sutra da odem u kafanu bez njega, bio bih niko. Ovako sam gazda."

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Pogledao sam u tetka Maru. Oči su joj bile upale, a ruke ispucale. Dok je on davao zadnju paru za ratu kredita i gorivo da bi "kružio" po gradu, rođena majka mu je gladovala u vlazi i mraku.

Pobjegao sam iz te kuće bez da sam popio rakiju. Dok sam odlazio, vidio sam komšiju kako stoji pored onog BMW-a i sa divljenjem mu dodiruje haubu. Htio sam da mu viknem: "Ne gledaj lim, uđi unutra da vidiš tugu!", ali sam samo produžio.

Danas, kad god vidim skup auto ispred oronule kuće bez fasade, ne zavidim vlasniku. Samo se pitam – ko unutra sjedi u mraku i čeka da se "gazda" vrati sa kruženja, dok zidovi polako jedu i zdravlje i dušu.