Milka je bila žena čije je lice izgledalo kao izbrazdana njiva. Radila je u gradskoj čistoći, ustajući u četiri ujutro kako bi praznila kante i mela ulice dok je grad još spavao. Njezina kći, Elena, bila je njezina najveća radost i najveća bol. Elena se udala u bogatu obitelj, za čovjeka čiji su roditelji posjedovali lance restorana i nosili satove koji su koštali kao Milkin stan.
Na dan Elenine "zlatne svadbe" – proslave pete godišnjice braka u elitnom hotelu – Milka je došla u svojoj jedinoj svečanoj haljini, onoj koju je čuvala deset godina. No, čim je kročila u dvoranu, Elena joj je prišla s kiselim osmijehom i šapnula:
"Mama, molim te, drži ruke u džepovima ili ispod stola. Ljudi gledaju. Izgledaju... prljavo. I nemoj nikome govoriti čime se baviš, rekla sam im da si u mirovini nakon dugogodišnjeg rada u administraciji."
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Milka je pogledala svoje ruke. Bile su crvene, otečene, s tamnim tragovima ispod noktiju koje nijedna četkica nije mogla izribati – tragovi desetljeća držanja metle i teških kanti. Šutke je sjela u kut, najdalje od glavnog stola.
Tijekom večeri, Elenin svekar, moćni biznismen, podigao je čašu da nazdravi. "Danas slavimo uspjeh i obitelj. Moja snaha je predivna, a čujem da potječe iz ugledne radne obitelji. Šteta što njezina majka danas ne priča puno."
Smijeh je odjeknuo dvoranom, a Elena se nervozno nasmijala, bacivši pogled pun upozorenja prema majci. Ali onda se dogodilo nešto neočekivano.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Za stolom do Milke sjedio je jedan od najstarijih uzvanika, čovjek kojeg su svi oslovljavali s "Profesore". Ustao je, prišao Milki i pred svima joj poljubio onu čvornovatu, crvenu ruku. Dvorana je utihnula.
"Gospođo Milka, ne znam sjećate li me se," rekao je starac drhtavim glasom. "Prije dvadeset godina, moj unuk je pao u onaj duboki šaht u parku dok je padala kiša. Svi su prolazili, nitko nije htio skočiti u blato i fekalije. Vi ste ostavili svoju metlu, skočili unutra i izvukli ga. Slomili ste prst te večeri, ali ste se sutradan vratili na posao jer ste rekli da morate zaraditi kćeri za knjige."
Okrenuo se prema Eleni i cijeloj dvorani:
"Vi vidite prljavštinu na ovim rukama. Ja vidim ordene časti. Vidite ove ožiljke? Svaki taj ožiljak je jedna plaćena rata za Elenin fakultet, svaka ova oteklina je jedna noć koju je provela bdijući da njezino dijete ima ono što ona nikad nije imala."
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Elena je spustila glavu, a lice joj je poprimilo boju majčinih dlanova. Pokušala je nešto reći, ali Milka je polako ustala. Nije bila ljuta. Samo je bila umorna.
"Nije sramota čistiti ulice, kćeri," rekla je tiho, tako da je cijela dvorana čula. "Sramota je kad ti srce postane toliko prljavo da ga ni najskuplji sapun ne može oprati. Ja se svojih ruku ne bojim, jer kad dođem pred Boga, pružit ću mu ih čiste duše. Pitanje je, što ćeš ti pružiti?"
Milka je izašla iz dvorane, ostavljajući iza sebe tišinu koja je bila glasnija od svake glazbe. Elena je potrčala za njom, ali majka je već bila u svom starom kaputu, polako koračajući prema tramvaju, uspravnih leđa i ruku koje više nije skrivala.
Pouka: Ne stidi se ruku koje su te podigle, ma koliko grube bile. Te ruke su tvoj temelj. Onaj tko se srami svojih korijena, nikada neće imati čvrste grane, bez obzira na to koliko visoko misli da je narastao.
Primjedbe