TRI ZAPEČAĆENE KOVERTE I OTAC KOJI JE VIDIO KROZ ZIDOVE: ZAŠTO NAJSTARIJI SIN NIJE SMIO OTVORITI SVOJU DO ZADNJEG DANA?

U obitelji bogatog trgovca Antuna, sve je izgledalo savršeno dok je on bio živ. No, Antun je znao kakve sinove ima. Najstariji, Bojan, bio je rastrošan i bahat; srednji, Filip, bio je povodljiv i slab, a najmlađi, Matej, bio je povučen i često ismijavan od strane starije braće jer je volio knjige više od očevih kamiona.

Pred samu smrt, Antun je pozvao sinove i pružio svakome po jednu plavu kovertu. "Ovo su vaši spasitelji," rekao je starac hrapavim glasom. "Ne otvarajte ih dok ne dođete do samog ruba ponora, kad budete mislili da više nema izlaza. Kunite se da nećete varati, jer će koverta tada postati vaš najveći neprijatelj."

Nakon sprovoda, braća su podijelila nasljedstvo. Bojan je uzeo firme i vile, Filip dionice i novac, a Mateju su ostavili staru, zapuštenu obiteljsku kuću na selu i mali komad šume.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Nije prošlo ni dvije godine, a Bojanova oholost ga je koštala svega. Pao je u dugove, kocka je učinila svoje, a povjerioci su mu kucali na vrata. U panici, sjetio se oca. Otišao je u sef i drhtavim rukama otvorio prvu kovertu. Unutra je bio papir na kojem je pisalo: "Prodaj sve što imaš, plati dugove i idi kod svog brata Mateja. On će ti dati posao."

Bojan je bijesan zgužvao papir. "Da radim za onog slabića? Nikada!" – pomislio je i prodao zadnju vilu kako bi nastavio po starom.

Ubrzo je i Filip ostao bez ičega, prevaren od strane lažnih prijatelja. Otvorio je svoju kovertu, a u njoj je pisalo: "Zaboravi ponos, Matejeva vrata su ti uvijek otvorena. Tamo je tvoj spas." Filip je, za razliku od Bojana, otišao na selo. Našao je Mateja kako obrađuje vrt. Matej ga je primio, nahranio i dao mu alat u ruke. Filip je prvi put u životu osjetio mir.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Nakon pet godina, Bojan je dotaknuo dno. Ostao je sam, na ulici, bez ijednog prijatelja. Sjetio se da je Matej, onaj "jadni" brat, u međuvremenu od stare kuće napravio uspješno poljoprivredno imanje gdje je radilo pola sela, uključujući i Filipa koji je postao trijezan i vrijedan čovjek.

Bojan je, više gladan nego ponosan, došao na bratova vrata. Matej ga je pogledao, ne s mržnjom, već s tugom. "Došao sam po svoju zadnju kovertu," promrmljao je Bojan. "Otac mi je rekao da je otvorim kad ne budem imao kamo."

Matej mu je pružio zadnju kovertu, onu koju je on čuvao za njega po očevoj naredbi. Bojan ju je otvorio, očekujući možda tajni bankovni račun ili lokaciju zakopanog blaga. No, u koverti je bila samo stara obiteljska fotografija na kojoj su njih trojica kao djeca, i očeva poruka:

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

"Bojane, blago nije u sefu. Blago je bilo u moći da zadržiš braću na okupu. Ostavio sam Mateju najviše, jer sam znao da će on jedini imati srce da vas prihvati kad vas vaša pohlepa proždre. Sada kada nemaš ništa, imaš priliku postati čovjek. Ako želiš jesti, uzmi motiku. Ako želiš zapovijedati, zapovijedaj svom bijesu. Tvoj brat te ne čeka jer mora, nego jer te voli."

Bojan je pao na koljena na onoj istoj zemlji koju je nekada ismijavao. Shvatio je da je otac bio najbogatiji čovjek ne zbog novca, nego jer je znao budućnost svoje djece bolje nego oni sami. Matej mu je pružio ruku i podigao ga.

Od tog dana, na imanju Radić radila su tri brata. Najstariji je učio od najmlađeg, a onaj koji je imao sve, tek je u siromaštvu shvatio da zapravo nije imao ništa.

Pouka: Roditelji ne ostavljaju nasljedstvo da bi djeca bila bogata, nego da bi ostala ljudi. Onaj tko misli da je novac štit, neka se sjeti da štit ne vrijedi ništa ako nema ruke koja će ga držati i brata koji će ti čuvati leđa.