“U noćnom vozu ostao je samo jedan putnik. Kad je izlazio, rekao mi je jednu rečenicu… i zbog nje sam odmah napustio posao.”
“U noćnom vozu ostao je samo jedan putnik. Kad je izlazio, rekao mi je jednu rečenicu… i zbog nje sam odmah napustio posao.”
Radio sam kao kondukter na zadnjem noćnom vozu.
Relacija duga, putnika malo, uglavnom radnici i studenti.
Te večeri svi su sišli na zadnjoj stanici.
Osim jednog starijeg čovjeka u zadnjem vagonu.
Sjedio je mirno, s malim koferom na koljenima.
Kao da čeka da svi nestanu.
Prišao sam i rekao:
— “Gospodine, stigli smo. Ovo je posljednja stanica.”
Polako je ustao.
Pogledao me dugo, nekako previše ozbiljno.
Mislio sam da će pitati za izlaz.
Umjesto toga, rekao je tiho:
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
— “Nemoj sutra mijenjati smjenu s kolegom. Ostani na ovoj liniji.”
Zbunio sam se.
Rekao sam da sam baš planirao zamijeniti smjenu jer imam porodični ručak.
Samo je odmahnuo glavom.
— “Ostani. Vjeruj mi.”
I izašao bez pozdrava.
Iskreno, pomislio sam da je čudan starac… ali nešto u stomaku me steglo.
Te noći sam ipak otkazao zamjenu.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Sutradan, voz koji sam trebao voziti da sam zamijenio smjenu…
nije nikad stigao na odredište.
Na pruzi se odronila stijena.
Lokomotiva teško oštećena.
Nekoliko ljudi povrijeđeno.
Sjedio sam u garderobi blijed kao zid.
Odmah sam otišao do nadzorne kamere da vidim starca iz voza.
Radnik mi je pustio snimak.
Vagon. Sjedišta. Ja prolazim.
Ali… sjedalo gdje sam pričao s njim bilo je prazno cijelo vrijeme.
— “Nije bilo nikog tu”, rekao je radnik.
Glas mi je pukao:
— “Nemoguće. Razgovarao sam s njim.”
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Radnik je samo slegnuo ramenima.
— “Prijatelju… taj zadnji vagon je bio zatvoren cijelu vožnju. Nije bilo putnika unutra.”
Od tada više ne radim noćne vozove.
Ali svake godine, na isti datum, na kućnu adresu mi stigne karta za voz.
Bez pošiljaoca.
A na poleđini uvijek ista poruka:
“Dobio si još jednu godinu. Iskoristi je pametno.”
Primjedbe