Uhvaćeni su kako uzimaju novac iz kutije za donacije, a njihovo opravdanje ostavilo je policiju i javnost u nijemom šoku
U našem gradu, humanitarna akcija „Za osmijeh djeteta“ bila je glavna tema. Ispred svake veće trgovine stajala je zapečaćena prozirna kutija u koju su građani ubacivali novac za skupu operaciju malog dječaka. No, nakon nekoliko dana, volonteri su primijetili nešto sumnjivo – kutija ispred glavnog marketa bila je lakša nego inače, iako je trgovina bila puna ljudi.
Postavljena je skrivena kamera, a snimka je zgrozila grad. Sredovječni bračni par, dotjerani i naizgled pristojni ljudi, vješto su koristili trenutak nepažnje zaštitara. Pomoću tanke žice i ljepljive trake, izvlačili su krupne novčanice iz proreza kutije.
Policija ih je privela iste večeri. Društvene mreže su gorjele: „Sramota!“, „Lopovi bez duše!“, „Strpajte ih u zatvor i bacite ključ!“. Svi su čekali trenutak kada će se suočiti s pravdom.
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
U policijskoj postaji, pred inspektorom i dvoje novinara koji su tražili izjavu, muškarac i žena su sjedili pognutih glava. Nisu poricali. Nisu se branili. Kada ih je inspektor upitao: „Kako ste mogli krasti od bolesnog djeteta? Imate li vi imalo srama?“, muškarac je polako podigao glavu. Oči su mu bile suhe, ali prazne.
„Nismo krali za sebe,“ rekao je tiho. „Sav novac koji smo izvukli iz te kutije, uplatili smo na isti taj račun za dječaka, ali pod drugim imenom.“
Inspektor je zastao, zbunjen. „Što to pričate? Zašto biste krali novac da biste ga uplatili tamo gdje je već trebao biti?“
Žena je tada iz torbe izvukla hrpu uplatnica. Sve su bile na ime istog dječaka, ali uplatitelj je bio anoniman. Iznosi su bili točno onoliki koliko je nedostajalo iz kutije.
„Prije mjesec dana,“ nastavila je žena drhtavim glasom, „organizirali smo istu takvu akciju za našu kćer. Ljudi su ubacivali novac, ali netko je preko noći ukrao cijelu kutiju ispred naše zgrade. Naša kći nije dočekala operaciju. Umrla je prije tri tjedna jer nam je nedostajalo točno onoliko koliko je bilo u toj ukradenoj kutiji.“
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Zavladao je tajac. Nitko u prostoriji nije se usudio udahnuti.
„Vidjeli smo da kutiju ispred marketa nitko ne čuva navečer,“ nastavio je muškarac. „Nismo mogli dopustiti da se još jednom djetetu dogodi isto što i našem. Uzimali smo novac svaku večer, nosili ga kući i ujutro ga uplaćivali izravno u banci na račun, gdje je siguran i gdje ga nitko ne može ukrasti dok putuje do bolnice. Znali smo da ćemo biti uhvaćeni, ali nismo mogli dopustiti da lopovi ponovo pobjede život.“
- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -
Inspektor je polako spustio kemijsku olovku. Novinari su spustili diktafone. Na snimci s nadzorne kamere, koju su ponovo pustili, vidjeli su ono što im je prvi put promaknulo – žena je, nakon što bi izvukla novčanicu, svaki put poljubila kutiju i šapnula nešto, kao da se moli.
Javnost koja ih je do prije sat vremena htjela linčovati, sada je šutjela. Kazna je formalno izrečena, ali su građani sutradan sami prikupili novac da plate njihovu globu.
Naučili smo da pravda ponekad nosi masku grijeha, a da oni koji su najviše izgubili, ponekad čine najluđe stvari samo da nitko drugi ne bi osjetio njihovu bol.
Primjedbe