Preskoči na glavni sadržaj

Zanimljivosti

Pretraži ovaj blog

Home
MAČKE
PSI
KONJI
ZANIMLJIVOSTI
Poučne Priče
Kontakt

Postovi

Dva lica istine: Kad su blizanci promijenili sve

dana kolovoza 15, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

"Na svom vjenčanju vidjela sam čovjeka za kojeg su svi mislili da je mrtav…"

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Kad krv nije dovoljna: Prihvatila sam kćerku i unuku, ali ne i njenog muža

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Tijekom sprovoda mlade djevojke, 4 muškarca nisu mogla podići lijes, a tada je djevojčina majka zahtijevala da se otvori.

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

"Na dan kada je moj otac sahranjen, majka je nestala…"

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Roditelji su dali kuću sestri — posle nekog vremena su tražili da odselе kod mene.

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Moj 16-godišnji sin je proveo leto kod bake; jednog dana me je pozvala sa važnom molbom.

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Službeni pas na aerodromu zalajao je na plišanog medu jedne devojčice — ono što je pronašao iznenadilo je sve.

dana kolovoza 13, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Odjednom sam video narukvicu moje ćerke na ruci jedne male devojčice u prodavnici.

dana kolovoza 11, 2025

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

FB Stranica

Popularno

Tijekom sprovoda mlade djevojke, 4 muškarca nisu mogla podići lijes, a tada je djevojčina majka zahtijevala da se otvori.

Kad je poklopac lijesa podignut, teški stajaći zrak, slatkastog mirisa raspadanja pomiješan s metalnom notom, udario je sve u lice. Oni koji su bili najbliži refleksno su prekrili nos i usta, ali nije ih miris paralizirao — samo ono što su vidjeli. Umjesto mirno smještenog tijela djevojke, naslonjenog na bordo baršun, u lijesu je bio neopisiv splet ruku, nogu i lica. Tijelo djevojke bilo je tamo, ali ispod — i oko njega-mogle su se razaznati druge siluete, iskrivljene, smrznute u neprirodnim pozama. Koža im je imala pepeljastu nijansu, kao da je zalijepljena za oblogu lijesa, a oči — tamo gdje su bile otvorene — zurile su u prazninu, staklene i mrtve. – Bože … – netko je šapnuo zbogom. – Što je to?! – viknula je žena iz gomile prije nego što joj je glas puknuo. Majka djevojčice nije se tresla. Oči joj nisu trepnule, usne su joj bile stisnute u tanku liniju. Samo je lagano drhtanje ruke pokazalo da ju je ono što je vidjela potreslo do srži. – Rekla sam ti … šapnula je, ali nitko ...

Moj 16-godišnji sin je proveo leto kod bake; jednog dana me je pozvala sa važnom molbom.

Moj šesnaestogodišnji sin je trebalo da provede leto kod moje majke, svoje bake. Ideja je delovala divno: svež vazduh, uredno dvorište, domaće kolače, mirne večeri na verandi. Mislila sam da će mu to pomoći da se odmori od gradskog žamora, nauči da ceni jednostavne radosti i možda malo odraste. On je sam predložio takvu opciju. Rekao je da želi da pomogne, da pomogne u kućnim poslovima i provede više vremena sa bakom koju nije video skoro godinu dana. Isprva sam bila iznenađena — u poslednje vreme je sve češće birao društvo prijatelja i kompjuterske igre. Ali u dubini duše sam se obradovala: možda je to prilika da život pogleda iz druge perspektive, nauči strpljenju i brizi. Poslednji meseci su mu bili teški: period puberteta, svađe oko sitnica, pokušaji da se brani svoje mišljenje. Zato je misao da će leto provesti u tihoj, prijatnoj kući, daleko od stalne buke i iskušenja, bila posebno privlačna. Prvih dana je povremeno zvao, pričao da je kod bake sve u redu, da zajedno rade u ...

"Kad je otac umro, svi su mislili da će kuća pripasti bratu. A onda je advokat pročitao pismo koje je sve promijenilo."

Cijelog života sam bila “ona tiha”. Moj brat – zlatni sin. Sve mu se opraštalo. I kad je napustio školu, i kad je prokockao pola tatinog novca, i kad je jednom udario tatu jer mu nije htio dati još. Mama je šutjela. Ja sam šutjela. Samo je otac gledao daleko, u zid. Brinula sam se o njima kad su ostali sami. Ja sam im kuhala, čistila, vodila ih doktorima. Brat bi došao jednom mjesečno – da pokupi penziju. Kad je otac pao u postelju, bio je tih. Ali svaki put kad bih mu mijenjala jastuk, stisnuo bi mi ruku. Jednom je rekao: “Ti si moja kuća.” Nisam to zaboravila. Kad je preminuo, brat je odmah okupio rodbinu, zvao advokata, iznosio planove: - “Kuću ćemo prodati. Ja uzimam gornji sprat, sestri može šupa ako hoće.” Sjela sam u ćošak i šutila. Nisam očekivala ništa. Navikla sam. A onda je advokat izvukao žutu kovertu. - “Ovo je otac lično donio prije tri mjeseca. Rekao je da se pročita tek nakon sahrane.” Brat se nasmijao. - “Ma to je nešto formalno.” Ali pismo je glasilo ovako: ...

"Godinama sam šutjela. A onda sam otišla – bez poruke, bez pozdrava. I tad su me prvi put tražili."

Bila sam žena kakvu ne primjećuju. Uvijek prva ustajala, zadnja legala. Djeca su imala sve — od užine do peglanih majica. Muž je imao mir, večeru, urednu kuću. Imala sam i posao, ali su svi govorili da ne "moram", jer muž "zarađuje dovoljno". Nisam se bunila. Šutjela sam kad bi me prekidao. Kad bi me prekoravao pred djecom. Kad bi mi za rođendan kupio set noževa. - “Šta ćeš ti sama?” — često je govorio. - “Gdje bi ti, takva, mogla?” S vremenom sam prestala govoriti. Počela sam nestajati iznutra. A onda je došao dan kad sam otišla. U torbi: par stvari, dokumenti, i tišina. Nisam ostavila poruku. Nisam zvala. Samo sam otišla. Tri dana su šutjeli. Četvrtog dana, muž je nazvao moju sestru: - “Jesi li čula nešto?” Djeca su pisala poruke: “Mama, gdje si?” “Mama, hoćeš li se vratiti?” Odjednom sam postojala. Tri mjeseca kasnije, sjedim u podstanarskom stanu. Mali, ali miran. Učim ponovo disati. Ponekad plačem, ali više ne šutim. Jednog dana poštar mi donese pis...

Priča: Oženio muž mlađu ženu i bili kratko u braku

Oženio muž mlađu ženu i bili kratko u braku. Nakon toga je vraća roditeljima sa prigovorom: “Ona ne zna kuhati. Kakva je to žena, gdje je zenstvenost? Naucite je kuhati pa da je mogu ženom nazvati….zovite me kada od nje ženu napravite.” Babo pomalo ljutit ali prešuti… “Dobro sine. Nije problem. Naučit ce nju majka da kuha.” I tako i bilo. Majka je naučila kuhati, junak dosao. Kaze babo: “Eto ga sine. Naučila je. Hajde sad da proslavimo. Eno ti onaj ovan tamo pa ga zakolji i pripremi pa da jedemo, da proslavimo…” Kad mladoženja zamuca… “Ali…ja…ja to ne mogu, ne znam….” A na to babo radosno: “Aaaa ne moze tako. Ne može se takav muškarac muškom zvati….tobejarabi. Hajde ti sine kuci pa kad od tebe babo muško napravi onda nas nazovi.”

Disclaimer / Terms and Conditions / Privacy Policy

Ovo je fikcija. Imena, likovi, mjesta i događaji ili su plod autorove mašte ili se koriste fiktivno. Svaka sličnost sa stvarnim događajima ili lokalitetima ili osobama, živim ili mrtvim, potpuno je slučajna.

Pokreće Blogger

Copyright © 2024