Preskoči na glavni sadržaj

Zanimljivosti

Pretraži ovaj blog

Home
MAČKE
PSI
KONJI
ZANIMLJIVOSTI
Poučne Priče
Kontakt

Postovi

Bakina koverta na vjenčanju godine

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Srebrni pladanj i majčina kletva

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Stari mlin i bratova izdaja

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Sjajni Mercedes i prazan frižider

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Pismo skriveno u zidu

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Plave koverte i majčina kecelja

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Prazan tanjur na kraju stola

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Tajna očevog pokvarenog sata

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Crna bilježnica moje bake

dana veljače 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

FB Stranica

Popularno

Svi su mislili da će kuća pripasti mom bratu, a onda je odvjetnik pročitao očevu oporuku

U našem selu se oduvijek znalo – sin je nasljednik, a kćer je „tuđa večera“. Moj brat Marko bio je očev ponos, onaj koji je trebao nastaviti lozu, dok sam ja bila tu da pomognem u kuhinji, završim školu i jednog se dana udam u drugu kuću. Otac je bio strog čovjek, stare škole, koji nije puno pričao, ali je svima bilo jasno da je Marko njegov miljenik. Kad se otac razbolio, sve se promijenilo. Marko, koji je godinama živio na očev račun i obećavao „velike poslove“, odjednom je postao prezauzet. Dolazio bi jednom tjedno, uzeo bi što mu treba iz vrta ili hladnjaka, ostao pola sata i otišao uz izliku da „ne može gledati oca takvog“. Tri godine bdjenja Sljedeće tri godine moj život se sveo na rad i njegu. Svako jutro prije posla presvlačenje, doručak, lijekovi. Svaki slobodan trenutak sjedila sam pored njegovog kreveta. On je uglavnom šutio. Ponekad bi me samo čvrsto stisnuo za ruku, ali nikada nije rekao „hvala“ ili „oprosti“. Svi susjedi i rodbina govorili su mi: „Džaba se trudiš, z...

Svi su mislili da je kuća zajednička, a onda je majka pred svima izvadila „crnu bilježnicu“

Naša obiteljska kuća na moru bila je ponos moga oca. Kad je on umro, dogovorili smo se da kuća ostane „zajednička“ – mjesto gdje ćemo se brat, sestra i ja okupljati s obiteljima. Moja sestra, koja živi u inozemstvu, dolazila bi svako ljeto na tri tjedna. Moj brat, „uspješni“ poduzetnik iz Zagreba, koristio bi je cijeli srpanj. Ja? Ja sam živjela u gradu pored i bila sam zadužena za „sitnice“. Te „sitnice“ su značile da ja svako proljeće čistim kuću od vlage, ja krečim, ja zovem vodoinstalatere kad pukne cijev, ja plaćam porez i račune koji stižu cijelu godinu. Gosti u vlastitom domu Kad bi došli brat i sestra, ponašali bi se kao u hotelu s pet zvjezdica. „Nema dovoljno ručnika,“ prigovarala bi sestra. „Trebalo bi renovirati kuhinju, stara je,“ dobacivao bi brat dok bi otvarao vino koje sam ja kupila. Nikad nitko nije pitao: „Koliko košta struja za klimu koju ne gasite?“ ili „Tko je platio popravak krova nakon bure?“ Majka je sjedila u kutu i sve to promatrala. Godinama je šutjela, dok...

Prazan tanjur na kraju stola

U našoj kući, strina kćerka bila je "ona koja šuti". Udala se za mog strica, čovjeka teške naravi, i trideset godina provela u kuhinji. Dok su se na slavama vodile velike politike, dok su se muškarci hvalili poslovima, a ostale žene novom odjećom, strina je samo donosila pladnjeve, sklanjala prljave tanjure i pazila da nikome ne usfali kruha. Moja braća i ja smo je zvali "sjena". Nikada nije tražila ništa za sebe. Čak i kad bi je pitali: "Strina, hoćeš li sjesti s nama?", ona bi samo odmahnula rukom: "Jedite vi, ja ću poslije." - - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - - Kada je stric umro, svi su očekivali da će strina napokon "prodisati". Ali ona je samo postala još tiša. Godinu dana kasnije, pozvala je cijelu užu obitelj na ručak. Postavila je stol onako kako je to radila desetljećima – bijeli stolnjak, najbolji porculan, miris domaće juhe. Ali, na sredini stola, ispred svakoga od nas, postavila je po jednu malu, zatvorenu drven...

Sin je zabranio majci da čuva unuka jer je "staromodna", a onda je nakon godinu dana ušao u dječju sobu i zanijemio

U obitelji moga brata Ivana sve je moralo biti po pravilima. Njegova supruga Lana pratila je sve najnovije trendove o odgoju – dječja hrana morala je biti isključivo organska, igračke samo od ekološkog drveta, a televizija i crtići bili su strogo zabranjeni. "Tvoje metode su opasne" Moja majka, baka Slavica, bila je presretna kad se mali Marko rodio. Htjela je pomoći, donijeti domaće juhice, zapjevati mu staru uspavanku ili ga samo prošetati po dvorištu. No, Ivan i Lana su je stalno zaustavljali. "Majko, tvoja juha ima previše soli. Tvoje pjesme su depresivne. I nemoj ga stalno nositi, razmazit ćeš ga," govorio je Ivan hladno. Kulminacija je nastala kad je baka Slavica malom Marku kriomice dala komadić domaćeg kruha. Lana je napravila scenu kao da je dijete otrovano. Ivan je tada presjekao: - - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - - "Od danas, mama, možeš dolaziti samo u službene posjete na sat vremena. Ne možeš ga više čuvati. Tvoj staromodni pristup št...

Svekrva je mislila da sam došla samo po njezin nakit, a onda sam joj predala kovertu koja je promijenila sve

U našoj obitelji, moja svekrva Marija bila je zakon. Žena oštrog jezika i još oštrijeg pogleda, od prvog dana me gledala kao nekoga tko je tu samo da "ugrabi" ono što je ona desetljećima stjecala. Njezine dvije kćeri, a moje zaove, bile su njezine mezimice. Njima je kupovala zlato, plaćala ljetovanja i šaputala na kavi, dok bih ja dobivala samo hladno: "Pazi kako pereš te tanjure, to je fini porculan." "Znam ja tvoju namjeru" Najgore je postalo kad je Marija oboljela. Dok su njezine kćeri odjednom postale "prezaposlene" i svraćale samo na pet minuta da pitaju kako je, ja sam bila ta koja je napustila posao na pola radnog vremena kako bih je njegovala. - - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - - Jedno popodne, dok sam joj pomagala da sjedne, primijetila je da gledam u njezinu staru drvenu škrinju na komodi. "Ne nadaj se," prosiktala je. "Tamo je obiteljsko zlato i dukati. To ide mojim kćerima. Ti si ovdje samo zato što se nadaš...

Disclaimer / Terms and Conditions / Privacy Policy

Ovo je fikcija. Imena, likovi, mjesta i događaji ili su plod autorove mašte ili se koriste fiktivno. Svaka sličnost sa stvarnim događajima ili lokalitetima ili osobama, živim ili mrtvim, potpuno je slučajna.

Pokreće Blogger

Copyright © 2024