Sin mi se hvalio da je postao direktor i kupio vilu, a onda sam mu nenajavljena ušla u ured i zatekla prizor koji me natjerao da ga se odreknem

Sin mi se hvalio da je postao direktor i kupio vilu, a onda sam mu nenajavljena ušla u ured i zatekla prizor koji me natjerao da ga se odreknem

Moje ime je Branka. Svog sam sina, Marka, odgojila sama u skromnom stanu od 40 kvadrata. Čistila sam stubišta i prala tuđe rublje samo da bi on imao najbolje knjige i završio fakultet. Kada mi je prije godinu dana javio da je postao direktor jedne velike investicijske tvrtke u gradu, plakala sam od sreće tri dana.

"Majko, uspio sam. Kupio sam kuću s bazenom, ne moraš više nikada ništa raditi," govorio mi je dok me vozio u svom novom, skupocjenom automobilu. Bila sam ponosna baka i majka, misleći da je moj trud napokon urodio plodom.

Sumnja koja tinja

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

Ipak, nešto mi nije dalo mira. Marko se promijenio. Postao je grub prema konobarima, stalno je mijenjao telefone i nikada mi nije točno objasnio čime se njegova tvrtka bavi. "Ulažemo novac starim ljudima da im mirovine budu veće," kratko bi rekao.

Prošlog utorka, odlučila sam ga iznenaditi. Ispekla sam njegovu omiljenu pitu i uputila se prema staklenoj zgradi gdje mu je bio ured. Tajnica me nije primijetila jer je pričala na mobitel, pa sam samo produžila do vrata s njegovim imenom.

Prizor iz pakla

Vrata su bila poluotvorena. Unutra je Marko sjedio za stolom, ali nije bio sam. Ispred njega je stajala starica, mlađa od mene, u iznošenom kaputu. Plakala je.

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

"Gospodine Marko, to je bila cijela moja ušteđevina za operaciju kuka. Rekli ste da je sigurno," jecala je žena. Marko je hladno, ne podižući pogled s ekrana, odgovorio: "Gospođo, potpisali ste ugovor. Rizik tržišta je vaša stvar. Molim vas, izađite, imam sastanak."

Kad je žena krenula prema izlazu, posrnula je, a Marko nije ni pružio ruku da je zadrži. Umjesto toga, čim je izašla, nazvao je nekoga i uz smijeh rekao: "Imamo još jednu ovcu ošišanu. Piši tamo 20 tisuća eura bonusa za mene. Ljudi su stvarno glupi, vjeruju svakome tko nosi skupo odijelo."

Majčinska presuda

Ušla sam u ured bez kucanja. Pita u mojoj ruci činila se teškom kao kamen. Marko je problijedio. "Mama, što ti radiš tu?"

- - - Tekst se nastavlja ispod oglasa - - -

"Tražim svog sina," rekla sam tiho, dok su mi se ruke tresle. "Ali vidim samo lopova koji krade od sirotinje da bi kupovao vile s bazenima. Je li to ono čemu sam te učila dok sam ribala tuđe zahode da tebi kupim kruh?"

Pokušao se opravdati, govorio je da je to "biznis", da "svijet tako funkcionira".
Moja odluka

Spustila sam pitu na njegov skupi stol od mahagonija i skinula s vrata zlatni lančić koji mi je poklonio za rođendan.

"Ova kuća i ovi novci mirišu na tuđe suze, Marko. Od danas, ja nemam sina direktora. Radije ću umrijeti u svojih 40 kvadrata jedući suhi kruh, nego pojesti jedan zalogaj kupljen tvojom sramotom."

Izašla sam i nikada ga više nisam nazvala. Marko i dalje šalje novac na moj račun, ali ja svaki euro proslijedim onoj udruzi koja pomaže prevarenim umirovljenicima. Kažu da je uspješan, ali ja znam istinu – moj sin je najsiromašniji čovjek kojeg poznajem.